obrazloženje:

U gradišćanskohrvatskom jeziku se pripadanje rado izriče imenicom u genitivu, namjesto da se ta imenica preoblikuje u posvojni pridjev. Na priliku: Kišobran sestre leži na stolu. To ima svoje korene u nimškom jeziku. Rečenica u duhu hrvatskoga jezika je formulirana s posvojnim pridjevom: Sestrin kišobran leži na stolu.
Ako imenicu u genitivu na priliku prati još pridjevski atribut, velimo: Kišobran LIPE/MOJE sestre leži na stolu, rečenicu ne moremo formulirati posvojnim pridjevom.
Posvojne pridjeve ne hasnujemo ni za obiteljska imena na -cki ili -ski. Nije to ada Poljanskijev film, nego film Poljanskoga. S imeni na -cki ili -ski hasnujemo posvojni genitiv.

gramatika §: 1054, 1055, 1632-1635, 400, 441, 442

primjeri:

Braća Karamazovi je poslidnja knjiga Dostojevskoga (a ne: Dostojevskijeva ili Dostojevskova knjiga).
Markove rukavice su skrsnule (a ne: rukavice Marka)
Ali: Rukavice zabljivoga Marka su skrnule.