obrazloženje:

"Ki" i "čiji" su ili upitne ili odnosne zamjenice. One moru stati i na početku relativne rečenice. U ovom slučaju one povezuju rečenične dijele, zato fungiraju kot vezniki, ki pomažu ugradjivati jednu rečenicu u drugu.
Odnosni pridjev "čiji" u gradišćanskohrvatskom jeziku sve već zanemarujemo, zato zamjenicu "ki" u svoji različni obliki forsirano upotribljavamo: Pohodili smo obitelj Kratić, kih stan je zvana varoša.
Rečenicu pravilno moremo konstruirati i s odnosnim pridjevom "čiji" ovako: Pohodili smo obitelj Kratić, čiji stan je zvana varoša.
Kad je govora o vlasničtvu, se predlaže hasnovati odnosni pridjev "čiji", i to za živo i neživo.

Pronomenom "ki" ćemo ugradjivati rečenice jednu u drugu, kad ne bude govora o vlasničtvu. Na priliku: Ovo je moj prijatelj, ki živi u Kanadi.

gramatika §: 455, 462, 464, 465, 466, 1388, 1396

primjeri:

Na sastanku je govorio Ivan, čije potribovanje je bilo radikalno. (Ivanovo potribovanje) ili ča se manje predlaže: Na sastanku je govorio Ivan, koga potribovanje je bilo radikalno.
Evica, čiji roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću. (Evičini roditelji) ili manje elegantno: Evica, ke roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću.
Ovo su divičice, čija mama je učiteljica. Ili:Ovo su divičice, kih mama je učiteljica.
Pišem sastavak, ki mora biti gotov do zutra.
Prva kitica, ka raste u protuliću, je visibaba.
Dite, ko mnogo spitkuje, je mnogokrat roditeljem na ter,