Jur je davna želja Gradišćanskih Hrvatov izdati opširnu gramatiku svojega pisanoga jezika. Na manjkanje gradišćanskohrvatskoga rječnika i čvrste, općepriznate književnojezične norme su se tužile mnoge generacije ljudi, ki su se bavili hrvatskim jezikom u javnosti: u crikvi, u školi, u različni društvi i na polju medijev. Kad se je konačno pokazalo, da zbog mnogovrsnih uzrokov neće biti moguće zapeljanje standardnoga jezika Hrvatske i za Hrvate u Gradišću, pokrenula je šakica ljudi projekt rječnika, koga su preuzele Zemlja Gradišće i ondašnja Socijalistička Republika Hrvatska u svoj kulturni program, u kom je kot završni dio bila predvidjena i gramatika. Prvi svezak rječnika je pod nazivom Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik  izašao 1982. ljeta, a drugi, Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik  1991., kad je u Hrvatskoj harao boj. O pisanju gramatike se pod timi prilikami nij moglo misliti, a zvana toga je kulturna suradnja sa sadašnjom Republikom Hrvatskom prešla iz Gradišća na Saveznu vladu u Beču.

Otkada je gradišćanskohrvatski književni jezik počeo sve jače preuzimati zadaće standardnoga jezika Gradišćanskih Hrvatov u školi, crikvi, mediji, a osebujno kada je 1987. lj. postao drugi službeni jezik u Gradišću, se je sve jasnije spoznavalo, da jezična pomoć, ku daju obadva dijeli rječnika, ne more pokrivati sve jezične potriboće. Zato je Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov velje po svojem utemeljenju 1994. ljeta pripisao izdanju takove gramatike zvanarednu važnost.

Konačno se je odbor ZIGH-a pod predsjednicom Agnjicom Csenar-Schuster odlučio postaviti Europskoj uniji molbu za podupiranje. Kon­cem ožujka 2001. ljeta je potpisan ugovor s Komisijom Europske unije. U njem je ograničen rok za izdjelanje gramatike na dvi ljeta. Kad se je složio krug suradnikov, su se počeli ispisivati potvrdni primjeri iz gra­dišćanskohrvatske književnosti i sastavljati autorski teksti.

Autori su se od samoga početka odlučili za opširnu i znanstveno fundiranu gramatiku gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika na temelju gradišćanskohrvatske pisane tradicije uglavnom poslidnjih 100 ljet kot i za koncepciju Hrvatske gramatike Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, preuzimajući tako i koncepciju sintakse akadem. prof. Radoslava Katičića. Postavljeni vrimenski okvir literature za ispisivanja se je napustio samo u dvi slučaji: Da bi se dostali i podatki i potvrde iz narodnoga jezika, posizali smo kod nekih gramatičkih pitanj i za zbirkom Frana Kurelca, a u pregledu povijesnih promjenov su se citirali naravno u prvom redu primjeri iz književnosti 18. stoljeća. Budući da je gramatika naminjena svim Gradišćanskim Hrvatom, ki se služu hrvatskim jezikom u javnosti i ki su zainteresirani za pitanja njegovoga njegovanja, ona nij isključivo deskriptivna, nego daje i neke normativne upute i sadržava neka prispodabljanja s hrvatskim knji­ževnim i s nimškim jezikom.

Ispisivanje iz književnih djel je pokazalo i u novijoj literaturi dost veliku šarolikost u morfologiji i pravopisu ne samo u prispodobi pojedinih piscev, nego još i u djeli jednoga ter istoga pisca. Bili smo mišljenja, da moramo ujednačiti pravopis ne samo u autorski teksti, nego da je potribno prilagoditi i ispisane primjere jedinstvenim pravilom, kot je to praksa u svi književni jeziki. Tako se je npr. eliminirao   l- particip u primjeri iz tekstov pred drugim svitskim bojem, prijedlog   v/va   smo konzekventno pretvarali u   u   i dodavali   i   u infinitivu. Iznimke su primjeri iz Miloradićevoga pjesničtva i iz narodne lirike, kade su svi ti obliki iz zgledanja na ritam i rimu ostali nepreminjeni. Kod interpunkcije se gramatika drži gramatičkoga načina, koga slijedu i pravila reformiranoga pravopisa za nimški jezik. Ta tip interpunkcije nam je bliži, ar smo njim konfrontirani u svakidanjem žitku, od škole početo. U pravopisu autorskih tekstov i prilagodjenih primjerov iz književnosti valja uz minimalne iznimke ortografija, kakova rezultira iz obadvih sveskov  Gradišćanskohrvatskoga rječnika .

Pri akcentuiranju primjerov u morfološki i tvorbeni paradigma smo se odlučili za naglasni sistem sjevernoga i sridnjega Gradišća, ar se tim akcenatskim tipom služi ne samo najveći broj današnjih Gradišćanskih Hrvatov, nego su i skoro svi hrvatski pisci u Gradišću bili pripadniki tih govorov, ča dolazi do izražaja i u pisanom jeziku, ako si pogledamo samo ikavsko-ekavsko reflektiranje jata. Dijelom smo se zgledali na naglasne razlike med sjevernim i sridnjim Gradišćem. Ali kadakoč postoji kod pojedinih riči tako velik broj varijantov u naglasku, da bi njevo bilježenje nastalo nepregledno, pak smo se ograničili na jedan tip, koga smo držali najproširenijim. Pokidob da postoju razlike u kvantitetu samo u dugi slogi, odlučili smo se za bilježenje akcenta znaki, ki odstupaju od općenito upotribljenih u hrvatski gramatika, ki ali zadaju znatno manje tehničkih teškoć. [ v. Kratice ]

Na početku gramatike dajemo pregled o razvitku hrvatskoga pisanoga jezika u Gradišću, spominjajući na mjesti i njegove veze s hrvatskim književnim jezikom, a na kraju donašamo povijesne promjene grama­tičke strukture hrvatskoga jezika od samih njegovih početkov, ča more sigurno ovde ili onde pridonesti objašnjenju nekoga oblika, ki se na prvi pogled čini nerazumljivim.

Gramatiku su izdjelali:

 – Nikola Benčić: Razvitak gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika  (s Ivom Sučićem); Povijesne jezične promjene

 – Gerhard Neweklowsky: Fonetika i fonologija; Morfonologija

 – Ludvig Kuzmić: Imenice

 – Jelka Koschat: Pridjevi; Zamjenice; Prilogi, Prijedlogi, Vezniki, Partikule, Uzviki  (s Ivom Sučićem i s Ivanom Rotterom)

 – Ivo Sučić: Razvitak gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika  (s Nikolom Benčićem); Broji; Prilogi, Prijedlogi, Vezniki, Partikule, Uzviki  (s Jelkom Koschat i s Ivanom Rotterom); Odvisne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja; Zavisno sklapanje rečenic s preoblikom strukture

 – Mijo Lončarić: Glagoli  ( Značenje , i to § 524-538; Pregled oblikov po vrsti , i to § 600-647)

 – Zorka Kinda-Berlaković: Glagoli  ( Kategorije , i to § 539-564; Obliki , i to § 565-599)

 – Ivan Rotter: Prilogi; Prijedlogi; Vezniki; Partikule; Uzviki  (s Jelkom Koschat i s Ivom Sučićem)

 – Sanja Vulić: Tvorba riči

 – Marija Znika: Rečenica; Preoblike; Povezivanje rečenic; Gramatička struktura rečenice; Obavijesna struktura rečenice; Sadržajna struktura rečenice; Predikat; Adverbna oznaka; Objekt  

 – Agnjica Csenar-Schuster: Subjekt; Sklapanje već rečenic u jednu; Složene rečenice; Neodvisno složene rečenice; Odvisno složene rečenice; Odvisne rečenice po mjestu svojega ugradjivanja u glavnu

 – Joško Vlašić: Red riči.

Uz autore su ispisivali iz književnosti i pregledavali tekste (u alfabetskom redoslijedu): Robert Hajszan, Sabina Nagy, Štefan Vukić, Vladimir Vuković.

Na ovom mjestu se kanimo srdačno zahvaliti ravnatelju Instituta za jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, sveuč. prof. dru. Marki Samardžiji za pomoć, ku nam je velikodušno i u tradiciji te institucije pružio, omogućivši suradnikom Instituta put i djelovni boravak u Gradišću, kot i za mnogobrojne stručne savjete pri djelu na gramatiki, akademiku sveuč. prof. dru. Radoslavu Katičiću za stručne savjete i za svu pruženu i ponudjenu pomoć od samoga početka projekta, a ne nazadnje akademiku sveuč. prof. dru. Gerhardu Neweklowskomu, ki je djelotvorno podupirao projekt, početo od pripravne faze do dana današnjega.

Osebujnu hvalu smo dužni autorom Hrvatske gramatike Zavoda za hrvatski jezik u Zagrebu i njevim pravnim nasljednikom. To su: dr. sc. Eugenija Barić (mr. sc. Gordana Barić), dr. sc. Mijo Lončarić, dr. sc. Dragica Malić, dr. sc. Slavko Pavešić (Marija Pavešić), dr. sc. Mirko Peti, dr. sc. Vesna Zečević, dr. sc. Marija Znika kot i Školskoj knjigi kot na­kladniku za dopušćenje, da se pri izdjelanju naše knjige služimo strukturom i pojedinimi rješenji Hrvatske gramatike.

Projekt gramatike se je mogao ostvariti samo s potpomaganjem Gene­ralne direkcije za naobrazbu i kulturu Europske unije. Knjigu su nadalje pinezno podupirali: Ministarstvo prosvete i športa RH, Austrijansko savez­no kancelarstvo, Austrijansko savezno ministarstvo za naobrazbu, znanost i kulturu i Gradišćanska zemaljska vlada.

Željezno, u rujnu 2003. ljeta Autorice i autori