Fonetika (grč. phōnḗ = glas, phōnētikós = glasovni) je znanstvena disci­plina, ka proučava glase ljudskoga jezika, ukoliko oni služu glasov­no­jezičnoj komunikaciji. (Glasovna izražavanja ljudi, kot su to plač ili smih, su tim isključeni.) Glase moremo proučiti s obzirom na njeva artikula­cijska ili akustična svojstva, neodvisno od toga, vršu li ta svojstva u da­nom jeziku odredjenu ulogu ili ne.

Fonologija (grč. phōnḗ = glas, lógos = rič) je znanstvena disciplina, ka proučava uprav funkciju ljudskih glasov jezika u glasovnojezičnoj komunikaciji.

Prema tomu su zadaće fonetike i fonologije različne, akoprem su one tijesno povezane jedna s drugom. Fonetika opisuje akustična i/ili ar­ti­ku­la­cijska svojstva svih glasov, izgovorenih od različnih osobov (muških, žen­skih, dičjih glasov, glasnoga govora, šušljanja, hitroga, polakoga, mar­noga, nemarnoga govora itd.), čiji broj je zapravo neograničen, a fo­no­logija se bavi takovimi invarijantnimi obilježji (karakteristikami) gla­sov, ka u nekom odredjenom jeziku imaju razlikovnu funkciju. Te jedi­nice se zovu fonemi.