Predikatna rič more biti i ime (nomen). Ime samo ne more izricati predikatne kategorije, nego se one izriču pomoćnim glagolom biti, ki se ugradjuje uz takovo ime i po kom predikatno ime dostaje kategorije lica, vida, načina i vrimena.

Padež predikatnoga imena

Predikatno ime redovito stoji u nominativu. Nominativ je padež predikatnoga imena, i to onoga, ko ima kategoriju padeža.

Štefac zapravo nije bio nikada velik obožavatelj prirodne lipote i nije imao sklonost za fantaziranje. IH-HR 44 – Ali to je moja skrb … IH-HR 26 – Ona mu je bila kuma. razg.

Imenski predikat, spona ili kopula

Predikat, ki se izriče imenom i obliki pomoćnoga glagola biti, naziva se imenskim predikatom. Oblik glagola biti u takovoj funkciji se naziva sponom ili kopulom. Ona čini s predikatnim imenom istovrsnu cjelinu, kot je ona, ku činu osnovni predikatni glagol i pomoćni glagol u složeni glagolski obliki.

Medjutim, posao nije bio tako nevažan. IH-HR 36 – Mi Hrvati smo uvijek bili sirote. IH-HR 36 – To će biti veselje. IH-HR 36 – Konzultant: To je on, ki ti skine ure iz ruke, veli ti koliko je uri i to ti naplati. HN, 14.6.2002. – Velim vam, da će biti Sodomi na on dan podnošljivije, nego onomu varošu. NZ 169 – O kako ste lipi, lipi mladi dani! MMM-J 222