Futurom I. se izriče i apsolutna i relativna budućnost.

Budućnost se razlikuje od sadašnjosti i prošlosti po tom, da se za nju ne more sa sigurnošću tvrditi, da će biti, dokle je prošlost bila, a sadašnjost je. Po tom se budućnost očekuje s većom ili manjom vjerojatnošću, pa gramatička oznaka budućnosti ima uz vrimensku oznaku još i obilježje modalnosti (načina).

Futur I. ne izriče buduću radnju direktno, nego izriče pripravnost u sadašnjosti, da se radnja vrši ili izvrši. Da bi se izrazila ta pripravnost, da se radnja vrši i izvrši, upotribljava se za tvorbu futura I. enklitički oblik glagola htiti.