Iz suglasničke grupe, u koj stoju dva isti ili po svoji artikulacijsko-akus­tični svojstvi spodobni suglasniki, ispada jedan od njih v. §§ 76-79.

Alternacija suglasnik/nula (konsonant/Ø)

Kad se u suglasničkoj grupi najdu dva identični suglasniki, ispada jedan od njih.

d/Ø: dìliti – odìljēn (ne oddiljen ) : odlètiti

z/Ø: zvúčan – bèzvúčan : bèzbóžan, sȓkati – isȓkati : izmísliti

Odstupanje se nalazi u pismu kod <jj> u obliki superlativa (npr. nȃjjači/ nȃjjàči ).

s/Ø: u sufiksu -ski za /č ť s š/, npr. izdàvāč – izdaváčki,
mlàdīć – mladíćki, Rȗs – rúski, tambùrāš – tamburáški

Alternacija t/Ø, d/Ø

a) pred suglasniki /c č/, npr. N òtāc : G jd. òca, N sȑce – G jd. sȑca, sȑčen : srdáčan, ocùriti (u pismu otcuriti), očèpiti (u pismu otčepiti)

b) pred sufiksom -šćina: gospòdīn – gospóšćina

c) u trodijelni suglasnički grupa, kad je prvi suglasnik /s z š ž/, drugi /t ť d/, a treti svaki drugi izvan /r, v/, npr.
mȃstān – mȃsna, brȃzda – braznȋ, lječilíšće – lječilíšni

Ovo pravilo ne valja, kad su /s z/ završni suglasniki prefiksa, npr. tkáti – istkáti, tlȃčiti – stlȃčiti.

Preminjena osnova se zove okrnjena osnova (primjer masn- prema mastan ), preminjeni prefiks okrnjeni prefiks ( o- namjesto od- u odiljen ) a preminjeni sufiks okrnjeni sufiks ( -išn- u lječilišni prema lječilišće ).

Morfološki i tvorbeno uvjetovane alternacije

Nepostojani samoglasniki