Atributna rečenica je takova odvisna rečenica, ku u glavnu ugradjujemo na mjesto nje atributa. Prema imenici, zamjenici ili poimeničenoj riči u njoj se odnosi kot atribut v. §§ 1038, 1650 prema svojoj imenici, zamjenici ili poimeničenoj riči.

Na sriću smo sastali patrulju husarov, ki su mu javili nešto. PJ-S 117

Ta atributna odvisno složena rečenica je nastala od ovih ishodnih:

1. Na sriću smo sastali patrulju husarov.
2. Husari su mu javili nešto.

ona je nastala ugradjenjem druge rečenice u prvu, i to tako, da se druga ugradjuje u prvu uz imenicu husarov, ka se javlja u obadvi rečenica. Takovo pridruživanje jedne rečenice imenici ili imenskomu izrazu u drugoj zove se atribucija, a pridružena odvisna rečenica se zove atributna v. §§ 1589-1675.

Tako se za sljedeće atributne rečenice

Pogleda prema tim dvim pred njim stojećim, čije lice u škurini nij bilo raziznati. BŠ-SK 284 – Vidilo mi se je i nje krugljasto lice, čiji centar nije bio nje frnjasti nosić, nego madež ubar desnoga ruba usnice. JČ-SS 12 – I išli su svi u svoj varoš, da bi se popisali. NZ 145 – Žitak je dovršio 67. ljeta u Rimu, kade su mu glavu odsikli. NZ 345

pretpostavljaju ove kot ishodne:

1. Pogleda prema tim dvim pred njim stojećim. 2. Lice tih dvih u škurini stojećih nij bilo raziznati. – 1. Vidilo mi se je i nje krugljasto lice. 2. Centar lica nije bio nje frnjasti nosić, nego madež ubar desnoga ruba usnice. – 1. I išli su svi u svoj varoš. 2. Popisali bi se. – 1. Žitak je dovršio 67. ljeta u Rimu. 2. U Rimu su mu glavu odsikli.

Apozicijska rečenica je takova zavisna rečenica, ka se ugradjuje u strukturu glavne na mjesto apozicije. Ugradjuje se uz imenicu ili imeničku zamjenicu. Za razliku od atributnih one odredjuju jur odredjene imenice ili imenske riči. Pokidob da se u ghkj. obadvi vrsti, ada i atributna, odvajaju zarizom od glavne, ne moremo za razliku od hstj. razlikovati jedne od drugih po obliku.

Odvisne rečenice po sadržaju svojega ugradjivanja