Postoju sljedeća proširenja:

a) Proširenje osnove umetanjem vokala u suglasničku grupu (i umetanja u pojedini padeži imenic svih rodov).

b) Na morfemskoj granici se umeće med prefiks i osnovu vokal, kad se sastanu dva suglasniki.

c) Prilogom i prijedlogom kot i odredjenim oblikom pridjevov i zamjenic se moru prez promjene značenja dodati neki vokali.

Proširivanje samoglasniki

Alternacije Ø/a, Ø/e, Ø/o

a) za prvim suglasnikom osnove u obliki prezenta:

Ø/a inf. tȑti – prez. tárem
Ø/e inf. bráti – prez. bèrēm
Ø/o inf. zváti – prez. zòvēm

b) neobavezne varijante u neki riči kot: sàd : sàda, kàd : kàda

Napomena: Za razliku od hstj. ne postoju u zamjeničkoj i pridjevskoj de­k­linaciji pokretni samoglasniki. (Prisp. različne pokretne samoglasnike u hstj.: sa mnom – mnome, velikog – velikoga, velikom – velikome, velikomu. )

Alternacije Ø/a (alternacija gubljenja samoglasnika)

a) na kraju osnove:

– u tvorbi riči pred nekimi sufiksi: -ce (sȑce – srdášce),
-nji (jútro – jùtarnji), -ac (Željézno – Željézanac/Željezánac),
-ski (Željézno – željézanski/željezánski)

– u fonološkoj adaptaciji nekih posudjenic kot realìzam, orkèstar, eleménat (elemȇnt), fȃjān, firmaménat, rìtam; te imenske riči se u daljnjem ponašaju kot druge riči s nepostojanim a v. § 139

b) u prijedlogi:

– s pred suglasniki /s z š ž/ ( sa sȋnom, sa žènōm, sa strȃhom, sa zdrávljem )

– kroz, nad, pod, pred, uz pred zamjeničkimi enklitikami i pokaznim to: uzá to : uz drùgo, krozá nje : kròz hìžu

c) u prefiksi:

– s pred /s z š ž/ ( sàzuti, sàzvati, sàžeti )

– na suglasnik, kad osnova počinje suglasničkom grupom, ali samo u neki rijetki slučaji ( sàbrati, sagnjíti, sàmliti : skríti, prisp. z-/zi-, od-/odi- v. § 146 )

Alternacije Ø/i (alternacija gubljenja samoglasnika)

– u prefiksi od-, z-

– kad osnova počinje suglasničkom grupom ( odìbrati, takaj odibìrati, odìgnati : odjáhati, zìgnati : zgìnuti ).

U morfologiji imenice se osnova proširuje, pred svim kod različnih tipov sridnjega roda, npr.

NA jd. ìme – G jd. ìmena, NA mn. iména

NA jd. nébo – NA mn. nebèsā

NA jd. tèle – G jd. teléta (mn. tȇlčići )

NA jd. pódne – G jd. pódneva

NA jd. máti – G jd. mátere

NA jd. kćȋ – G jd. kćèrē

Kod posudjenic, čija osnova završava na -i, se ona proširuje suglasnikom -j-, npr. tàksi, G jd. tàksija.

Osnova se ne proširuje, kad završava na -e, -o : N jd. kafȇ – G jd. kafȇa, atašȇ – atašȇa, birȏ – birȏa.

Za razliku od hstj. se osnova ne proširuje pri tvorbi množinskih oblikov imenic m. r.: N mn. sȋni, mȗži, krȃlji, grȃdi. Jedine iznimke su svàtovi i kùmovi.

Dublete: máti uz mȃt, kćȋ uz kćȇr.

Preminjena osnova, npr. zov- u zòv-ēm (prema zváti ) se zove proširena osnova.

Preminjeni prefiks ( sa : s, odi : od, zi : z ) se zove prošireni prefiks.