Ovomu do sada o redu riči rečenomu se mora dodati, da je jezik Gradišćanskih Hrvatov pred svim pod jakim uticajem nadmoćnoga nimškoga jezičnoga susjedstva, manje ugarskoga.

To ima direktne i indirektne posljedice i na redoslijed riči u rečenici. Direktno se to dogadja, kada ta uticaj nepotribno riva glagol na kraj rečenice:

Kad je pirovanje na konac dospilo. –... lipo od njih, da su nas došli iz takove daljine pohodit. – Žitak mora dalje pojt.

Indirektno, i to u većoj mjeri protiv duha jezika, se to prakticira kod sekundarnih germanizmov, osebujno kod kalkiranja izrekov i cijelih rečenic:

Vlak je nekoliko puti ostao ležati na prug i, dokle nije... [... blieb liegen] –... razmahali su se kot iz puške striljen o. – Vindar bi rado znao, kaj to more ležati [... woran das liegen kann].

Tudji uticaj je i nepotribna nominalizacija:

... ter dojdu s palicom, zlamenje na odlazenj e. – Po maši je jur na korušu počelo željenje srićnih Vazmenih svetkov. – Ali samo prepoznanje i porinjenje odgovornosti na druge ne daje nam …

a takaj i adverbi u službi verbalnih prefiskov i njevo diljenje od glagola:

… kad izajde sunce gor i … – … a pred osam dani bacili su me van iz službe. – … kraj odvraćati od naših svakidanjih zadać u žitku …