Pozitiv je neoznačen (nemarkiran), to znači, da izvan običnih nastavkov za muški, ženski i sridnji rod nima nikakovoga posebnoga obilježja.

Komparativ se gradi od osnove pridjeva s pomoću trih nastavkov:

-ji (-i, -lji), -iji i -ši. Nastavki komparativa su uvijek kratki.

Komparativ se gradi od osnove pridjeva s pomoću trih nastavkov:

-ji (-i, -lji), -iji i -ši. Nastavki komparativa su uvijek kratki.

Komparativ se gradi od osnove pridjeva s pomoću trih nastavkov:

-ji (-i, -lji), -iji i -ši. Nastavki komparativa su uvijek kratki.

Naglasak komparativa je kod onih pridjevov, ki ga tvoru sufiksom -ji, dubletan: akut i kratki naglasak ( sláblji/slàblji, číšći/čìšći ), a kod onih sa sufiksom -iji je uvijek predzadnji slog kratko naglašen, npr.:

masnìji, svitlìji, žutìji.

Uz komparative mládji/mlàdji i stárji/stàrji imamo i tretu naglasnu varijantu mladjȋ i starjȋ. Ova se hasnuje ali samo atributivno, nikad ne u predikatu, npr.:

Mladjȋ brȃt i starjȃ sèstra su dòšli. – Kȋ brȃt je vàni? Starjȋ (brat). – Kȃ sèstra se je ódala? Mladjȃ (sestra).

Nastavak -ji jotira nepalatalne suglasnike pred sobom (npr. gust – gušći < gust+ji, drag – draži < drag+ji, dalek – dalji, tanak – tanji, rijedak – rjedji ) i tako ostaje kot vidljiv nastavak samo -i ( lj, nj i dj valjaju kot jedan fo­nem) ili – u slučaju epentetskoga l : -lji (npr. dibok – diblji, skup – skuplji ).

-ji ostaje za fonemom r, i to samo kod trih pridjevov: star – starji i stariji, širok – širji i zao – gorji ;

-i imaju kot nastavak

a) neki jednosložni pridjevi:

blag – blaži, brz – brži, čist – čišći i čistiji, čvrst – čvršći i čvrstiji, drag – draži, dug – duži, gust – gušći i gustiji, jak – jači,
mlad – mladji, tust – tušći i tustiji, tvrd – tvrdji i tvrdiji,

b) neki dvosložni pridjevi na -(a)k, -(e)k, -(o)k, ki pri tvorbi komparativa odbacuju ove sufikse i nastavak -ji nadovezuju na osnovu, kade opet dojde do jotacije nepalatalnih suglasnikov:

blizak – bliži, dalek – dalji, frižak – friži, kratak – kraći,
mrzak – mrži i mrskiji (s jednačenjem po zvučnosti z > s ),
nizak – niži, težak – teži, uzak – uži i visok – viši;

-lji imaju kot nastavak:

a) od jednosložnih pridjevov:

skup – skuplji i skupiji, slab – slablji i slabiji, suh – suhlji i suhiji,
tih – tihlji i tihiji, živ – življi i živiji,

b) od dvosložnih na -(a)k i (o)k :

dibok – diblji, lagak – laglji, mekak – meklji, polak – polaglji,
žukak – žuklji i žukiji,

c) debeo – deblji.

Nastavak -iji imaju svi pridjevi, ki nisu spomenuti zgora pod nastavkom -ji (-i, -lji). To su:

a) od jednosložnih zgora navedene dublete i ostali jednosložni,

b) od dvosložnih na -(a)k i -(o)k sljedeći, ki ne odbacuju sufiks, nego ispada samo nepostojano a, a pred -k dojde do jednačenja suglasnikov po zvučnosti:

drzak – drskiji, fùzak – fuskiji, frižak – friškiji, gibak – gipkiji, gladak – glatkiji, gorak – gorkiji, krhak – krhkiji, kripak – kripkiji, krotak – krotkiji, prhak – prhkiji, trpak – trpkiji, žarak – žarkiji i žukak – žukiji i žuklji,

c) tepao/topao – tepliji/topliji,

d) svi većsložni pridjevi, npr:

kamenitiji, razumniji, samostalniji, podnošljiviji.

Nastavak -ši ima samo jedan pridjev: lip – lipši.

Supletivne oblike (oblike od druge osnove) za komparativ imaju pridjevi:

dóbar – bólji, máli – mànji/mánji, vélik/vèlik – véći/vèći, zȃo – gòrji.

Superlativ se gradi od komparativa, i to tako, da komparativ dostane prefiks naj- i s njim oblikuje jednu rič, npr.:

bliži – nȃjbliži, tako i nȃjgušći, nȃjmeklji, nȃjzeleniji, nȃjsiromašniji.

Ako komparativ začinje suglasnikom j, ostaju obadvoja j, npr. :

nȃjjači, nȃjjednostavnìji, nȃjjužniji.

Naglasak superlativa je uvijek cirkumfleks na prefiksu nȃj-. Kod četire- i većsložnih superlativnih oblikov, koč-toč i kod trosložnih, moru biti i dva naglaski, i to dugosilazni na prvom i kratki na predzadnjem slogu, npr. :

nȃjzeleniji i nȃjzelenìji, nȃjpokornìji, nȃjljubeznìji.

Uz dosad spomenute sintetičke oblike stupnjevanja postoji i mogućnost tzv. perifrastične komparacije s pomoću riči bólje, jàče i vèć i pozitiva, npr. bólje pofárban, bólje zapìkan, jàče zatégnut, jàče zbùrkān, vèć vìdjen, vèć preštìmān. Ove riči ne samo da kompariraju pridjev, nego one služu i kot modifikatori značenja pridjeva prema kvalitetu ( bolje ), kvantitetu ( već ) i intenzitetu ( jače ), npr. bólje odnosno vèć prezentirana knjiga,... poiskan film – jàče odnosno bólje pofárban plȏt – jàče zaspȃno dȋte. Ovakovo stup­njevanje se vrši kod trpnih pridjevov, kade je komparacija moguća. U raz­govornom jeziku je to većkrat i kod pravih pridjevov slučaj (jàče rȗd, jàče sȋt, jàče tȗp, jàče sijȇd), ča ali ne odgovara dobromu jezičnomu stilu.

Odredjeni vid