a) Posvojne ili posesivne zamjenice su pridjevske, to znači, da se has­nuju i dekliniraju kot pridjevi. One nam omogućavaju izraziti, komu licu nešto, o čem se govori, sliši ili u kakovom odnosu je s njim. To su prema:

jȃ – mȏj, tȋ – tvȏj, ȏn, òno – njègōv, mȋ – nȃš, vȋ – vȃš, òni, òne, òna – njȇv/njìhov.

Za ženski rod u 3. licu jednine upotribljava se genitiv lične zamjenice njȇ, i to u svi padeži, npr:

To je nje divičica. – Ne vidim nje sina. – Reci to nje mužu. – Vidim nje dite. – Bili smo u nje hiži. – Poj s nje tetom. – Tvoj i moj kišobran su isti. – Njegov brat i njegova sestra su došli. – Morat ćemo povidati vašim i našim starjim. – Njevi gosti nisu ostali dugo.

Namjesto posvojne zamjenice se more upotribiti i dativ lične zamje­nice:

njegova majka – majka mu, moj rodni kraj – Našao sam rodni mi kraj. JČ-SS 122 – … mi je težak bio rastanak … najteži od drage mi dice. MM-S 155 – U njoj spi Miho, žena mu, sin, snaha i dvoje ali troje dice. MK-CS 22

b) Posvojno-povratna zamjenica svoj pokazuje na to, da nešto sliši subjektu; ona je ista za sva tri lica, za sve tri rode i za jedninu i množinu. Primjeri:

Zabila sam si svoj kišobran. – Pazi si na svoje spravi. – Prošla je k svojoj družici. – Išao je svojim putem. – Rado bi se sastali sa svojimi prijatelji. – Zabili su si svoje krljače.

Za 1. i 2. lice se more upotribiti i posvojna zamjenica, ako se želji posebno naglasiti, npr. Ti si uredi tvoj posao, a ja ću si mojega. – Vi zramajte vaše dugovanje, mi ćemo naše. Ali: ako se u 3. licu zame posvojna zamjenica, onda to znači nešto drugo – npr. Jive se je sastao s njegovim prijateljem (to je npr. s Markovim prijateljem) ima drugo značenje nego Jive se je sastao sa svojim prijateljem (ov put je njegov, Jivin prijatelj mišljen). Našli su svoje konje na rubu loze : Našli su njeve konje (npr. susjedljeve).