Tvorba riči je s jedne strani lingvistička disciplina, a s druge dio grama­tike. Kot lingvistička disciplina sliši tvorba riči leksikologiji. Pokidob se riči načinjaju po odredjenom formalnom sistemu, je tvorba riči dio gra­matike. Pri analizi tvorenic u okviru leksikologije je najbolje upotrib­ljavati semantički kriterij, to znači, tvorenice s njevimi tvorbenimi for­manti pred svim grupirati prema značenju. Ali u analizi tvorenic u okviru gramatike je potribno hasnovati formalni kriterij, tj. tvorenice pred svim grupirati prema njevim tvorbenim formantom. Ta formalni pristup vindar ne isključuje semantiku iz ričotvorbene analize. Tijesna povezanost tvorbe riči i semantike u gramatiki dolazi do izražaja kod tvorbenih preoblik, ke su sastavni dio ričotvorbene analize, a takaj u semantičkom podiljenju tvorbenih elementov na autosemantičke ili punoznačne (s vlašćim fundamentalnim značenjem) i sinsemantičke ili nepunoznačne, ki su modifikatori značenja (prez vlašćega fundamentalnoga značenja). Pred svim se povezanost tvorbe riči i semantike kaže pri podiljenju tvo­re­nic s istimi tvorbenimi elementi u različne semantičke grupe. Semantički i formalni kriteriji su u kontaktu kod tvorbe pridjevov, ar se tvorbeni elementi i tvorbene metode analiziraju u okviru osnovnoga semantičkoga podiljenja pridjevov na odnosne i opisne. Tvorba pridjevov je zato uskladjena s osnovnim podiljenjem pridjevov na odnosne (relacijske), opisne (deskriptivne) i gradivne (materijalne).

Važan je i odnos tvorbe riči prema etimologiji. Med etimologijom i tvorbom riči postoji bitna razlika, ar etimologija istražuje porijeklo riči, tj. odakle ishadja neka rič, dokle tvorba riči izvidja nastanak riči isključivo na sinkronijskoj razini (sinkronijskom nivou). Zato i odredjene posudjenice i kalki (prevedenice) sa stajališća tvorbe riči moru biti tvorbeno motivirani, ako im je nastanak sa sinkronijskoga gledišća jasan. Tako se npr. dobro zna, da su gh. imenice aktivist, basist, policist itd. posudjenice iz nimškoga (prema nimškomu Aktivist, Bassist, Polizist ), a glagoli naprikzeti, skupazeti se itd. prevedenice nimških glagolov übernehmen, sich zusammennehmen. No pokidob je na sin­kronijskoj razini moguće načiniti tvorbeni opis tih gh. riči na ghkj., moremo je držati za tvorenice, ar je aktivist → aktivan kotrig, basist → človik, ki igra bas, policist → človik, ki djela na policiji, a složene glagole naprikzeti i skupazeti je moguće tvorbeno opisati prema njevim sastavnicam naprik/skupa + zeti. Nastanak tih riči je sa sinkronijskoga gledišća jasan, ar se njev tvorbeni opis i svojim značenjem i svojim glasovnim sastavom poklapa s timi riči. Zato su te riči tvorenice i slišu tvorbi riči. Analiziranje nimškoga porijekla tih riči je jur prelazak iz sinkronije u dijakroniju i ne sliši već tvorbi riči nego etimologiji.

Treta važna relacija je odnos tvorbe riči prema morfologiji. Neki gra­matički obliki, ki slišu morfologiji, su zapravo na granici med morfologi­jom i tvorbom. To pred svim naliže oblik riči, to znači tvorbu glagolskih pridjevov, potom tvorbu komparativa pridjevov i osebito superlativa prid­jevov, takaj perfektivizaciju, imperfektivizaciju i iterativizaciju glagolov, a osebujno prefiksalnu tvorbu svršenih glagolov. Glagoli, ki su načinjeni prefiksalnom tvorbom, se u pravilu značenjski razlikuju od ishodnoga glagola, ar različni prefiksi prouzrokuju različna značenja ili nijanse značenja. Zvana toga se tvorba riči kočkrat ne gleda kot fundamentalni dio gramatike, nego kot dio morfologije skupa s fleksijom. Pokidob morfologija pred svim analizira odnose med različnimi obliki iste riči, a tvorba riči nastanak novih riči, gleda se u ovoj gramatiki tvorba riči kot fundamentalni dio gramatike, a ne kot dio morfologije.

Tvorba riči je u kontaktu i s fonologijom zbog glasovnih promjenov na granici tvorbenih jedinic.

Tvorbene i netvorbene riči

Tvorba riči kot gramatička disciplina razlikuje dvi osnovne skupine riči, a to su tvorbene riči ili tvorenice i netvorbene riči. Tvorbene su nek riči, za ke je moguće postaviti tvorbeni model. Tvorbeni model se more postaviti, ako je neka rič načinjena od neke druge riči, s kom je povezana i svojim izrazom i sadržajem, to znači i sastavom fonemov i semantikom, i to na sinkronijskom nivou. Tako je npr. pridjev orihov sa značenjem ‘ki sliši orihu’, povezan s imenicom orih i skupnim sastavom fonemov orih, i skupnom značenjskom (semantičkom) bazom. Pokidob su te dvi riči povezane i izrazom i semantikom, postoji med njimi tvorbena veza ili tvorbeni odnos. Tvorbena veza med riči orih → orihov omogućuje postavljanje tvorbenoga modela. U tom tvorbenom modelu je imenica orih netvorbena rič, ar ne moremo na sinkronijskom nivou pokazati, kako je nastala. Pridjev orihov je tvorbena rič ili tvorenica, za ku moremo na sinkronijskom nivou pokazati, da je tvorena od riči orih. Netvorbene riči su tvorbeno nemotivirane, a tvorenice su tvorbeno motivirane riči. Na bazi tvorbenoga modela utvrdjujemo, kako od jedne ili već postojećih riči nastanu nove riči. Tako npr. pridjevi makov i orihov imaju isti tvorbeni model: imenica + -ov = odnosni pridjev:

mak → makov,
orih → orihov.

Rič birov, ka takaj završava na - ov, je na sinkronijskom nivou netvorbena imenica, za ku nij moguće uspostaviti tvorbeni model. Med riči, ke su u ghkj. adoptirane iz suvrimenoga hstj., je velik broj tvorbeno motiviranih riči. Većina tvorbeno motiviranih riči je adoptirana skupa s riči, od kih su tvorene kot npr. imenica misa i pridjev misni. Zato je pridjev misni tvorbeno motiviran u obadvi književni jeziki, ar je u obadvi moguće na­či­niti tvorbeni odnos misa → misni. Manji je broj riči, ke su u suvrimenom hstj. tvorbeno motivirane, a u ghkj. tvorbeno nemotivirane. Takova je npr. imenica vršidba. Ta rič je u suvrimenom hstj. načinjena po tvor­be­nom modelu vršiti → vršidba. Ovde se glagol vršiti upotribljava u značenju ‘mlaćenjem lučiti žitno i dr. zrnje od klasja, slame i plive’, a vršidba je ‘djelo, kim se žito vrši’. U ghkj. se glagol vršiti ne hasnuje u tom značenju, nego samo u značenju ‘činiti, baviti se’, dokle se u prvom značenju hasnuje glagol mlatiti. Zato zbog izostajanja semantičke povezanosti med glagolom vršiti i imenicom vršidba u ghkj. nij moguće postaviti tvorbeni odnos i tvorbeni model vršiti → vršidba. Zbog toga je imenica vršidba u ghkj. netvorbena rič, akoprem je u hrvatsklom književnom jeziku tvorbena. Isto je i s imenicom limonada, ka je u ghkj. netvorbena, ar se ne hasnuje rič limon nego citrona. Od novonastale tvorbeno motivirane riči je moguće nanovič tvoriti nove riči. Npr. se od imenice škola tvori imenica školar, a od imenice školar je nastala imenica školarica. Od glagola peljati se tvori imenica peljač, a od imenice peljač se tvori imenica peljačica. Tvorbene riči školarica i peljačica su načinjene po istom tvorbenom modelu. Tvorbene riči, ke slišu skupa u istom tvorbenom modelu, činu odredjeni tvorbeni tip. Za neke riči je moguće uspostaviti tvorbenu vezu na planu izraza ili forme, ali nij moguće na planu sadržaja ili na semantičkom planu. Takove su npr. imenice hištvo i pohištvo. Tvorenica pohištvo nij nastala prefiksalnom tvorbom od riči hištvo, ar med njimi nij semantičke povezanosti. Tvorenica pohištvo je nastala prefiksalno-sufiksalnom tvorbom od imenice hiža.

Tvorbena preoblika i tvorbeno značenje riči

Semantička razlika med tvorbeno nemotiviranimi i tvorbeno motiviranimi riči se kaže u značenju. Tvorbeno nemotivirane riči imaju leksičko značenje, a tvorbeno motivirane riči zvana svojega leksičkoga značenja imaju i svoje tvorbeno značenje. Tvorbeno značenje riči se odredjuje tvorbenom preoblikom. Takova tvorbena preoblika je istodobno i ispiti­vanje funkcioniranja tvorbenoga modela. Tvorbena preoblika nastane, kada se tvorbeno motivirana rič tvorbeno opiše. Tvorbeni opis, to znači tvorbena preoblika, se donaša za znakom za preoblikovanje →. Ta tvorbena preoblika sadržava tvorbeno značenje riči, ko je izraženo dvimi ili već nego dvimi riči, od kih je najmanje jedna rič diozimatelj tvorbenoga modela. Npr. tvorbena preoblika, tj. tvorbeno značenje pridjeva makov je → ’ki sliši maku, ki se odnosi na mak’. To tvorbeno značenje je istodobno i leksičko značenje pridjeva makov. Akoprem tvorbeno značenje svenek sadržava elementarno leksičko značenje tvorbeno motivirane riči, ono ne mora svagdar biti potpuno isto kot leksičko značenje riči. Leksičko značenje riči more biti uže ili širje od tvorbenoga značenja. Tako je npr. tvorbena preoblika, tj. tvorbeno značenje imenice porušaj → ono, ča je porušeno. Leksičko značenje te riči je uže, to znači ‘ostatki zničene, porušene gradjevine ili zgradje’. Tvorbeno značenje imenice čuvarnica je → ustanova, kade se dica čuvaju, dokle je leksičko značenje te riči širje, ar se dica u čuvarnici još i odgajaju i uču, a ne samo čuvaju.

Prema svojemu tvorbenomu značenju dilu se tvorbeno motivirane riči u posebne semantičke grupe. Unutar jednoga tvorbenoga modela more biti već nego jedna semantička grupa, npr.: tvorbene riči čuvarica i rukica slišu istomu tvorbenomu modelu (imenica + -ica → imenica), ali ne slišu u istu semantičku grupu.

Isto tako moru u jednoj semantičkoj grupi biti tvorbeno motivirane riči, ke su načinjene po različni tvorbeni modeli. Npr. peljač i pekljar slišu istoj semantičkoj grupi nomina agentis, to znači vršitelj djela, ali ne slišu istomu tvorbenomu modelu.

Tvorbeni elementi i tvorbena analiza

Rič, iz ke se načinja nova rič, se zove ishodna rič ili ishodnica. Ishodna rič more biti netvorbena (npr. škola ) i tvorbena (npr. školar ). Novonastala rič je jednim svojim dijelom identična s ishodnom ričju, od ke je nastala. Ta nova rič more biti dijelom identična s cijelom ishodnom ričju (na peldu školar i školarica ) ili s dijelom te ishodne riči, od ke je nastala (npr. ruka i rukica ). Ta identični dio, ki sliši takaj i ishodnoj riči i novoj riči, se zove . Tvorbena osnova čuva fundamentalno leksičko značenje riči. Zvana tvorbene osnove, sadržava svaka tvorbeno moti­virana rič još tvorbene formante. Tvorbene osnove i tvorbeni formanti su tvorbeni elementi tvorbeno motivirane riči. Tvorbena osnova i tvorbeni formant dohadjaju skupa na tvorbenoj granici ili tvorbenom šavu. Npr. sadržava tvorbena rič školar tvorbenu osnovu škol- i tvorbeni formant -ar, a tvorbena rič školarica ima tvorbenu osnovu školar- i tvorbeni formant -ica. Tvorbenu granicu med njimi označavamo crticom ili križićem:

škol-ar ili škol + ar
školar-ica ili školar + ica.

Postoju većvrsni tvorbeni formanti. Med njimi razlikujemo prefikse, interfikse (to znači spojne formante ili spojnike ) i sufikse. Rastavljanje tvorenice na nje tvorbene dijele se zove tvorbena analiza.

Tvorbena osnova