Tvorbena osnova riči more biti ista kot morfološka osnova, ali ne mora. Tvorbenu osnovu moramo razlikovati od morfološke. Npr. rič školarica ima morfološku osnovu školaric-, a tvorbenu školar-. Tvorbena osnova se odredjuje tvorbenom preoblikom, npr.:

basist → človik, ki igra bas, rukica → mala ruka,
školarica → divičica školar, žerač → on, ki žere.

Te tvorbene preoblike nam kažu, da zgora spomenute tvorenice imaju tvorbene osnove bas-, ruk-, školar- i žer-.

Tvorbena osnova je nositelj osnovnoga, punoga značenja tvorenice, pak je zato novonastala tvorenica autosemantička ili punoznačna rič.

Pokraćene tvorbene osnove

Odredjivanje tvorbene osnove nij svenek tako jednostavno. Neke tvorbene osnove se pokraćuju. Pokraćenj je već vrsti. Tako se npr. osnova more pokratiti samo za skradnji fonem:

gospo-šćina →  posjed gospo-d-e (osnova je pokraćena za d ),
mas-njāk → človik, ki se rado mas-t-i (osnova je pokraćena za t ),
viš-(a)c → muška viš-k-a (osnova je pokraćena za k ).

Gustokrat se osnova pokraćuje za dva foneme, npr.:

dib-ina → osebina onoga, ča je dib-ok-o (osnova je pokraćena za ok ).

Glasovne promjene na granici tvorbenih osnovov

U neki tvorbeni osnova se skradnji fonem osnove minja. Ta skradnji fonem se gustokrat depalatalizira, npr.:

big-Ø → kada se biž-i, buk-a → kada ča jako buč-i.

Skradnji fonem osnove novotvorene riči se takaj more palatalizirati, npr.:

dič-ica → mala dic-a, srčen → ki ima hrabro src-e.

Pri tvorbi riči moru nastati i različne druge promjene fonemov ili fonemskih grup, npr.:

– promjena gs > š : mnog + stvo > mnoštvo,

– promjena žs > š : hiž + stvo > hištvo itd.

U neke tvorbene osnove se umeće nepostojano a, npr.:

stab-a-l-je → stabl-a, kada ih je čuda skupa,
stak-a-l-je → čuda stakl-a,
tan-a-c → kada gdo tanc-a.

Na granici tvorbene osnove se gustokrat vrši jednačenje ili asimilacija po zvučnosti, npr.:

zk > sk : pas-ka → djelo, kim se paz-i,
k > šk : bilješ-ka → ono, ča se biljež-i.

Takaj je gusta asimilacija po mjestu tvorbe glasov, npr.:

slj > šlj : misl + jenje > mišljenje.

Osebito mnogo se vrši jotacija, npr.:

Egipt + jan > Egipćan → stanovnik Egipt-a,
kit + je > kiće → čuda kit,
zavit + je > zaviće (glagolska imenica derivirana od krnjega infinitiva glagola zavit-i ).

Kod jotacije je čudakrat epenteza, to znači umetanje fonema l, npr.:

driv + je > drivlje → čuda driv,
držav + jan > državljan → stanovnik držav-e,
okrip + jenje > okripljenje → djelo, kim se okrip-i.

Koč-toč se vrši promjena l > o, npr.:

misl + -Ø > misal (s nepostojanim a ) > misao → ono, ča se misl-i.

Slobodna i vezana tvorbena osnova

Slobodne osnove se moru dostati od riči, ke se hasnuju kot samostalne riči, neodvisno od drugih riči. Takova je npr. rič pastir, ka more biti tvorbena osnova riči pastirica. Vezane osnove se ne moru tako upotrib­ljavati u samo jednoj slobodnoj riči, ar su svenek dio različnih složenic od dvih ili već nego dvih riči. Od dvih osnovov u složenici more biti vezana osnova prva, a slobodna druga. Npr. ima složenica centimetar dvi tudje osnove, od kih je prva centi-, a druga -metar. Osnova centi- je vezana, ar ne more stati kot samostalna rič, a osnova metar je slobodna, ar more stati kot samostalna rič. Ako je prva osnova vezana, se složenice načinjaju prez spojnikov:

centi + metar > centimetar.

U složenici marijofil (‘on, ki jako ljubi Mariju’) je prva osnova marij-

slobodna, a druga -fil je vezana. Ta složenica ima spojnik -o- : marij + o + fil > marijofil.

Tvorbene osnove su skupa s tvorbenimi formanti diozimatelji u tvorbi novih riči.