Opisni pridjevi se gustokrat načinjaju složeno-sufiksalnom tvorbom. Sufiksalne složenice, ke su opisni pridjevi, se deriviraju različnimi sufiksi. Sufiksi, ki sudjeluju kod složeno-sufiksalne tvorbe pridjevov, su:

-ēć(i), -ūć(i), -jūć(i), -(a)n, -en, -āst, -iv, -Ø.

Sufiksi -ēć(i), -ūć(i), -jūć(i)

Sufiks -ēć(i) sudjeluje kod složeno-sufiksalne tvorbe pridjevov s općim opisnim značenjem. Takovi pridjevi imaju za drugu osnovu glagolsku prezentsku osnovu. Prva osnova more slišiti različnim vrstam riči, na priliku sa spojnikom -o- :

nimškogovoreća oblast → oblast, u koj se govori po nimšku,
slatkodušeći klinčac → klinčac, ki slatko duši.

Od imeničko-glagolske sintagme s imenicom u odredjenom odvisnom padežnom obliku je sufiksom -ēć(i) načinjen pridjev bogabojeć, prez spojnika, npr.: bogabojeći ljudi → ljudi, ki se Boga boju.

Sufiks -ūć(i) sudjeluje kod derivacije manjega broja pridjevov s općim opisnim značenjem. Takovi pridjevi imaju za prvu osnovu zamjenicu, a za drugu prezentsku osnovu glagola. Te osnove su povezane spojnikom
-e-, npr.:

svemoguć(i).

Sufiks -jūć(i) se hasnuje kod tvorbe maloga broja pridjevov s općim opisnim značenjem, ki imaju za prvu osnovu zamjenicu, a za drugu infinitivnu glagolsku osnovu. Te osnove su povezane spojnikom -e-, npr.:

sveznajuć(i) → ki sve zna.

Sufiksi -(a)n,   -en

Sufiks -(a)n je dost plodan kod složeno-sufiksalne tvorbe pridjevov. Opisni pridjevi s općim opisnim značenjem, ki su načinjeni složeno-sufiksalnom tvorbom sufiksom -(a)n, imaju gustokrat pridjev za prvu osnovu i imenicu za drugu osnovu. Te dvi osnove se vežu spojnikom -o-, npr.:

zloglasan → ki je na zlom glasu.

Prez spojnika je načinjen pridjev očividan. Ta pridjev ima za prvu osnovu množinski oblik imenice, a kot druga osnova se hasnuje prezentska osnova glagola.

Složeni pridjevi s prvom pridjevskom i drugom imeničkom osnovom sa spojnikom -o- i sufiksom -(a)n moru gustokrat imati i opće opisno značenje i osebujno opisno značenje sadržajnosti, npr.:

slabokrvan → ki ima slabu krv, slabouman → ki ima slab um,
dobroćudan → ki ima dobru ćud, zlonamjeran → ki ima zle namjere.

Pridjevi, ki su načinjeni od pridjevske i imeničke osnove sufiksom -(a)n, se mnogokrat hasnuju u odnosnom značenju, npr.:

državljanskopravan → ki se odnaša na državljansko pravo,
vlasničkopravan → ki se odnaša na vlasničko pravo.

Takovi pridjevi moru imati pokraćenu imeničku osnovu, npr.:

općeobrazovan → ki se odnaša na opće obrazovanje.

Akoprem se hasnuju u odnosnom značenju, se takovi pridjevi klasi­fi­ciraju kot opisni pridjevi zbog sufiksa -(a)n.

Opisni pridjevi, načinjeni sufiksom -(a)n, moru imati broj za prvu osnovu i imenicu za drugu osnovu. Te dvi osnove se vežu spojnikom -o-.

Glavni broj za prvu osnovu, a imenicu za drugu osnovu imaju pridjevi kot npr.:

jednorazredan, jednoredan, jednosmjeran.

Za prvu osnovu imaju redni broj pridjevi, kot je npr.: prvorazredan.

Opisni pridjevi s općim opisnim značenjem, načinjeni sufiksom -(a)n, imaju gustokrat imenicu za prvu osnovu i glagol za drugu osnovu. Te dvi osnove su povezane spojnikom -o-, npr.:

spasonosan → ki nosi spas.

Takovi pridjevi su:

mukotrpan, peldodavan, slavodobitan, vjeroloman, vratoloman i dr.

Opisni pridjevi s općim opisnim značenjem, ki su načinjeni složeno-sufiksalnom tvorbom sufiksom -(a)n, imaju gustokrat prilog za prvu osnovu i glagol za drugu osnovu. Takove sufiksalne složenice su prez spojnika, npr.:

većznačan → ki već znači.

Od pridjevske zamjenice i imenice sa spojnikom -o- i sufiksom -(a)n je načinjen npr. pridjev svakovrstan.

Od zamjenice i glagola je načinjen spojnikom -o- i sufiksom -(a)n npr. pridjev s općim opisnim značenjem:

samoučan → ki sam sebe uči.

Od zamjenice i imenice je spojnikom -e- i sufiksom -(a)n načinjen pridjev svojevlastan.

Od priloga i imenice se sufiksom -(a)n tvoru pridjevi kot npr.:

maloričan, mnogobrojan, višeglasan.

Pridjev prihodoporcijskopravan se hasnuje u odnosnom značenju, ali zbog sufiksa -(a)n se redi med opisne pridjeve. Ta pridjev je načinjen od trih osnovov sufiksom -(a)n i dvimi spojniki -o-. Prva i treta osnova su imenice, a druga osnova je pridjev. Prvi spojnik -o- veže prvu i drugu osnovu, a drugi spojnik veže drugu i tretu osnovu.

Manji broj pridjevov, ki su sufiksalne složenice, je načinjen sufiksom -en. Takov je npr. pridjev većsmislen s općim opisnim značenjem. Ta pridjev ima za prvu osnovu prilog, a za drugu imenicu. Pokidob se hasnuje prilog već kot prva osnova, nisu osnove med sobom povezane spojnikom.

Sufiksi -āst, -īv, -Ø

Sufiks -āst sudjeluje kod složeno-sufiksalne tvorbe pridjevov s osebuj­nim opisnim značenjem, ki izražavaju sadržajnost ili obiljnost. Obično imaju za prvu osnovu broj, a za drugu osnovu imenicu. Osnove su povezane spojnikom -o-, npr.:

šesteronuglast → ki ima šest nuglov, tronuglast → ki ima tri nugle.

Složeno-sufiksalne pridjevske tvorenice s osebujnim opisnim značenjem, ke su načinjene sufiksom -īv, označavaju mogućnost. Takove sufiksalne složenice obično imaju za prvu osnovu imenicu, a druga osnova je prezentska osnova nesvršenoga (imperfektivnoga) glagola, npr.:

slobodoljubiv → ki ljubi slobodu.

Sufiks -Ø sudjeluje gustokrat kod tvorbe sufiksalnih složenic s općim opisnim značenjem.

Takovi pridjevi zvećega imaju pridjev za prvu i imenicu za drugu osnovu. Osnove su povezane spojnikom -o-, npr.:

dragocjen, mladolik, šarolik.

Dost je pridjevov, ki imaju broj za prvu osnovu i imenicu za drugu osnovu. Osnove su takaj povezane spojnikom -o-, npr.: jednoruk, jednostran. Toj grupi sliši i pridjev:

jednovrimen → ki je u jednom ter istom vrimenu.

Od zamjenice i imenice je načinjen spojnikom -e- i sufiksom -Ø pridjev svestran.

Prez spojnika je pridjev višestran, ki ima za prvu osnovu prilog, a za drugu imenicu.

Od glagola i imenice je načinjen spojnikom -o- i sufiksom -Ø pridjev vrtoglav.