Veznik ča
U rečenicu sa zamjeničkimi prilogi zato i zano kot adverbnom (priložnom) oznakom uzroka more se uza ti prilog kot adverbna oznaka uzroka ugraditi druga rečenica, ka izriče sadržaj toga zamjeničkoga priloga, i to tako, da se rečenica, ka se ugradjuje, obilježi odnosnim prilogom ča kot uzročnim veznikom.
Odvisno složena rečenica
Ali ga je odmah udrio andjeo Božji zato, ča nij skazao poštovanje Bogu. NZ 302.
nastala je uzročnim sklapanjem od ishodnih:
1. Ali ga je odmah udrio andjeo Božji zato.
2. Nij skazao poštovanje Bogu.
Takove su rečenice:
Teško je bilo popustiti jur zato, ča su bili obadva stani, i Vranićev i Perkin, dosta uski. AB-SL 117 – Suprot je bio Jožef Vindiš i Čulić najveć zato, ča je Schwarz Viktor Židov. MM-SP 274 – Teško je s početka Šimu spalo, teško kotno svakoga dičaka, ki iz sela u varoške škole dojde, a najveć zano, ča nije znao ugarski. MK-CS 79
Uzročni zamjenički prilogi zato i zano moru se pri takovom ugradjivanju i izostaviti. U ghkj. dogadja se to kod uzročnih rečenic s veznikom ča ali rjedje. Kad se to svejedno vrši, prenaša se njevo značenje na odvisnu rečenicu i na nje uzročni veznik ča.
Tako od ishodnih rečenic
1. Neka pak nigdor ne misli, da j’ meni Židov mrazan zato.
2. Ja sam ovo napisao.
izostavljanjem zamjeničkoga priloga zato nastaje odvisno složena rečenica:
Neka pak nigdor ne misli, da j’ meni Židov mrazan, ča sam ovo napisao. MK-CS 74
Takove rečenice su i:
Blažena si, ča si vjerovala. NZ 143 – Tvoj brat je došao, i otac tvoj je zaklao pitano tele, ča ga je opet dostao (dobio) zdravoga. NZ 183 – I razgovarali su se med sobom puni brige, ča nimaju kruha. NZ 112 – Jur mi je žao, ča sam ti obećala u projdućem pismu, da ću ti popisati moj dnevni red. IH-VM 87
U ti primjeri su odvisne rečenice uzročne, ako npr. shvatimo, da izriču uzrok krivici, brigi, poznatosti, žaljenju. U ti slučaji mogao bi se prez promjene značenja zaminiti njev veznik ča veznikom ar.
Spomenuti primjeri su ali dvoznačni. Mogli bi je razumiti i tako, da odvisne rečenice u nji samo bliže odredjuju sadržaj imenskih riči, uza ke se ugradjuju. Onda bi to bile odnosne rečenice v. § 1382 i d., ke su povezane s glavnom drugom preoblikom.