Dopusna rečenica je takova odvisna rečenica, ka se odnaša prema glavnoj kot adverbna (priložna) oznaka dopušćanja prema svomu predikatu. Takovom priložnom oznakom se izriče, da se i uz ispunjavanje nekoga uvjeta ne postiže neki rezultat.

Rečenice, ke se povezuju kot priložna oznaka dopušćanja, ugradjuju se u glavnu uz priložne izraze suprotstavljanja, kot su to: opet, ipak, ali, ali opet, no, pak opet, pak ipak, svejedno, vindar, još.

Dopusna rečenica, povezana na takov način, označava se dopusnimi vezniki iako, ako i, ako, premda, akoprem, bar, mar.

Veznik iako