Pridjev kot atribut se more ugraditi uz imenicu, ka stoji samostalno ili u prijedložnom izrazu u bilo kom dijelu rečenične strukture. On more stati uz imenicu sam ili ih more biti već. O njevom medjusobnom značenjskom odnosu v. § 1612. Ako je uz jednu imenicu već atributov, moru se pridjevi kombinirati s pridjevskimi zamjenicami, količinskimi pridjevi ili broji, pak onda i gramatička oznaka odredjenosti more biti različno podiljena v. §§ 1608-1611. Atribut more biti:

– u predikatu

To je pravi red života … MMM-J 78 – On je nastao gruban svadljivac … AB-SL 157

– u subjektu

Kad bi ju sada nek vidio ta pohlepljivi mladi gospodar ! AB-SL 11 – Zapravo ov cijeli kompleks nije kazao dobru sliku o svojem vlasniku. JČ-SS 29

– u objektu

… a Ferko prepušćao je svoju novu prešu svakomu … FB-NK 53 – Ali i on je dočuo one smišne glase. PJ-S 24

– u priložnoj oznaki

Živila je dobro sa svojim Miškom … FB-NK 71 – Ležali smo pod jednim visokim brigom. IB-P 34

– u apoziciji

A stari školnik betežnik se posadi na orgule i otvori knjigu „Jačkara“. IH-VM 49 – Samo Bog ju zna, ki hrani pitome ptice pjevačice kot i divlje stvari. IH-VM 82

– uz imenice u genitivnom izrazu

Ta program bi na temelju automatskih on-line-narudžbov iz apotekov morao pojačati ili smanjivati produkciju različnih medikamentov … JČ-SS 19

– u predikatnom proširku v. §§ 1676-1886

A Kata je s rašepurenimi usti i začudjenimi velikimi očima kot Lotova žena okamenjena ostala na pragu… AB-SL 248