a) Odvisna rečenica (normalno) dojde po neodvisnoj:

Za ove zapušćane starce i nemoćnike sam se hotio skrbiti, kad sam zapeljao penzionsko društvo. MM-S 265 – Ja ju nosim u sebi, ako imam sriću ... DZ-MO 115

b) Odvisna rečenica more u naglašenoj poziciji biti pred glavnom rečenicom:

Ako su je pomišali, onda će nastati revolucija u tamnici. AB-SL 114 – I ako sam bio sam na stanu, ćutio sam se ugodno u sredini velike zajednice. JČ-SS 90 – Dokle su mi se vojniki spravljali, prošao sam i ja pogledati ta sajam. PJ-S 126

c) Odvisna rečenica more stati i med dijeli neodvisne rečenice:

A njevo zviška djelo, ča su imali na prodaju, sam htio otprimiti Šopron. MM-S 262 – Sve novine su bile pune, no ne kod nas ... toga škandala na kotarskom poglavarstvu. AB-SL 100 – Ali hvala Bogu se potok, u kom smo lovili rake i ribe ... nije jako preminio. JČ-SS 90

Kad prilogi isticanja stoju na početku rečenice, onda se tim stvori obilježen stil:

I zvoni su glasno javili, da su završili svoje putovanje u Rim [= zvoni su isto javili, da...]. JČ-SS 80 – I ja mislim, da je još u Europi [= ja isto mislim...]. PJ-S 105

Pred upitne i odnosne zamjenice i odnosne priloge more na početak rečenice dojti i ka druga rič, ka ča naglašava:

A stoprv njim ča se je stalo! razg. – A mama kamo je prošla, toga nijedan ne zna. razg.