U stilski obilježenom redu riči moremo hasnovati i izraze, ki nisu dio gramatičnoga sistema te rečenice, u koj stoju. Oni se umeću u neku rečenicu zbog izražavanja osobnoga stava govornika i moru stati u rečenici, pred rečenicom ili za rečenicom, koj se dodaju.

Takovi samostalni dijeli unutar rečenice moru biti vokativi i modalne riči :

„Ali, gospodine, zač bi krvavili?“ PJ-S 110 – „A, školniče, ča to stvarate?“ PJ-S 76 – I nut stao je andjeo Gospodinov polig njih... NZ 145 – Kako je ada mogao negdo svim Židovom željiti smrt... DZ-MO 76 – Ako ada tako izgleda posao, onda... AŠ-ZD 93

Dodatna informacija more biti i cijela rečenica:

Marinka je, vjeruješ ili ne, u Australiji. IH-HR 95 – Bilo je jesenskoga dana, negde po Tereziji, i ravno je bila počela trgadba. FB-NK 53 – I on je, ča bi okom mignu o, zataknuo pineze u žep. razg. – Ignac je naime – kroz dugo, dugo vrime, kot jedini dolinac – hodio podmučkoma selo na brig. AB-TD 93

U rečenicu moru biti ugradjene riči, cijele rečenice ili citati iz drugih jezikov. One kažu peršonski stav i su dodatna informacija:

Morao sam preuzeti ov posao, ar Befehl je Befehl. PJ-S 94 – Kad je u Spielhausu bila igra, su hodočasniki zaman, od mene plaćeno, smili gledati. MM-S 350 – Hrvatstvo je cvalo, in floribus je bila hrvatska nošnja. MM-S 102 – I sudac Nemess me je zbog intimnih ličnih uzrokov – cherchez la femme ! – na same Mladence i odsudio. MM-S 191 – I šlus punktum, sam rekao. FB-NK 23