Glasi ljudskoga govora nastaju prolazom zračne struje iz pluć krez dušnik, gut i govorni trakt. (Prez zračne struje se ne moru stvoriti glasi. Govornim traktom nazivamo šupljine od grčke početo do usnic, uključivši i nosnu šupljinu.) Ako ležu glasnice u grčki labavo (ne­na­tegnute) jedna uz drugu, tako da je zrak, ki prolazi med njimi, dopelja u mehanično vibriranje, nastane glas (sa stanovišća fizike su to zvuki, sastavljeni od osnovnoga tona i od gornjih tonov.) Ta proces se zove fonacija ili tvorba glasov. Ako se suprotstavu zračnoj struji prepreke (sužena mjesta, zatvori), tako da dojde do turbulencijov u zraku, nastanu šumi. Zvuki prez primišanih šumov su vokali (govorni trakt je otvoren po dužini jezika i neba). Zvuki s malo primišanoga šuma su sonanti (govorni trakt se otvara drugačije nego kod vokalov, naime otvaranjem nosne šupljine, zbočnim otvorom na obadvi rubi jezika = lateralni otvor, ili vibracijom jezika, uslijed čega se govorni trakt za kratke hipce zatvara i otvara). Zvuki s mnogo primišanoga šuma su zvučni šumniki. Šumniki prez zvučne komponente (tj. prez titranja glasnic) su bezvučni šumniki. Samo šumniki moru biti zvučni ili bezvučni, vokali i sonanti su po svojoj naravi zvučni. Šumniki (opstruenti) se u hrvatskoj terminologiji nazivaju i turbulenti.

Procesi tvorbe glasov se zovu artikulacija.

i