Imperativ nij doživio neke bitne promjene. Po nastavki -i, ěmo, -ěte i -i, -imo, -ite (za palatalom) vrlo rano dostajemo -i, -imo, -ite u svi slučaji. Pred tim /i/ se suglasniki /k/, /g/, /h/ minjaju u /c/, /z/, /s/ (druga palatalizacija), npr. reci, recimo, recite; žezi, žezimo, žezite; vrsi, vrsimo, vrsite. U ghkj.: dosezi, lezi, peci, prisezi, pomozi, reci, teci, tuci, vlici, vrzi, ..., a za h > s u imperativu nij primjera.

Za samoglasnikom se nastavak -i konsonantizira u -j, npr. znai, znaimo, znaite > znaj, znajmo, znajte; kupui, kupuimo, kupuite > kupuj, kupujmo, kupujte itd.

Za izraz želje, zapovidi i poziva se ghkj. u 3. l. jd. i mn. služi oblikom nèka + prezent: neka ti služi..., neka te zapeljaju ... neka nam pomoru ... Negirani imperativ ima i supletivni oblik nekà, nekámo, nekáte + infinitiv: neka zapriti, nekamo zabiti, nekate joj kratiti.

Stari imperativ glagolov dati, ěsti, viděti, věděti glasio je dađь, ěđь, viđь, věđь (> dađ, jeđ, viđ, vjeđ). Ti obliki su se sačuvali do danas u neki dijalekti. Čakavski obliki su: daj, jij, vij, vij, tako i u gh. daj, ji. U hstj. ti glagoli imaju nastavak -i, odnosno -j: daj, jedi, gh. ji, vidi, zapovjedi, gh. zapovi, znaj.

Neobičan je imperativ glagola moći, ki se upotribljava samo u negiranom obliku: nemoj, nemojmo (< ne mozi, ne mozimo, ne mozite ). Ta oblik se javlja od 14. st. početo. U ghkj. nimamo toga oblika, na njegovom mjestu danas stoji neka + infinitiv (< ne haj, ne hajmo, ne hajte od hajati ). U ghkj. imamo i neke potvrde za oblike dajte +... : dajte nam othitit i ... EK-ČP 220 – dajte da veseli budem o EK-ČP 223.

U hrvatski spomeniki 13.-14. st. je još sporadično potvrdov za 3. l. jd. i mn. imperativa, ko je jednako 2. l.... daruj tebi Gospodin Bog, Bog mi budi svedok; 3. l. mn.: zemlje... budite Bogu prošćeni (prepušćeni, ostavljeni), budite ruke vaše otvoreni dati. U ghkj. moru se najti spodobni primjeri i dandanas: Bog mu se duši smiluj … IH-VM 61.