Ghkj. se je služio ugarskom ortografijom, ka se je s vrimenom minimalno minjala.

Gajicu su Gradišćanski Hrvati primili u drugoj polovici 19. st., ali u osobni imeni i prezimeni ju ne primjenjivaju konzekventno ni danas.

a ; b ; c = c, cz ; č = cs, ch, cƒ, cz, ts, tƒ ; ć = ch, chi, cz, ti, tti, ttj ; d ; dj = dj, dgy, dy, đ, j, gy ; e ; ě = i, e, ie, ije, je ; f = f, ph ; g = g, gh ; h ; i = i, j, y, ÿ ;
j = i, j, y/ÿ ; k ; l = l, ll ; lj = l, li, ll, lli, lj, ly ; m ; n ; nj = n, ’n, ń, ni, nj, ny ;
o = o, u ; p ; r ; ṛ = ar, er ; s = sz, ƒz, ß, z ; š = s, ss, ƒs, ƒƒ ; t = t, th ; u = u, v ; v = u, v, w ; z = s, sz, z ; ž = s, sh, ƒ, ƒh, z’.

Znak ě su upeljali Gašpar Glavanić i Mihovil Naković u drugoj polovici 19. st., ali on se nij probio, istotako i znak đ ne, ki se je upeljao u prvom redu u školske knjige po Drugom svitskom boju. Prvi je skrsnuo početkom, a drugi krajem prošloga stoljeća iz gh. pravopisa.