Način vršenja glagolske radnje obuhvaća različne semantičke grupe radnjov. One se odnašaju na tijek radnje u vrimenu (početak, završetak itd.), postizanje cilja, količinu, intenzitet radnje u odnosu na subjekt, objekt i na radnje drugih glagolov spodobnoga značenja.

Način vršenja i količina glagolske radnje moru biti u odnosu prema sintaksnim kategorijam jako različni.

Kadakoč se te semantičke povezuju s gramatičkom katego­rijom vida, npr. kod neprekidnih glagolov. No ne smimo zabiti, da su to dvi različne kategorije.

Neprekidni (durativni) glagoli su oni, kim radnja more neprekidno durati. Zato su svi nesvršeni, npr. bìžati, čìtati, gnjȃviti, hòditi, kȗriti, lètiti, mísliti, pášćiti se, rìvati, zȋbati, žȋviti …

Učestali (iterativni) glagoli su oni, kim se radnja ponavlja, tj. prekida pak opet nastavlja. Oni moru biti svršeni i nesvršeni: poprohȃdjati, izgo­vȃrati, poizgovȃrati, odlìtati, poodlìtati, odnȃšati, poodnȃšati, navȃ­žati, ponavȃžati, zagledȋvati, zapìrati, pozapìrati …

Iterativni glagoli, čija radnja se vrši na već objektov ili ki imaju već sub­jektov, nazivaju se raspodjelni (distributivni) glagoli, npr. popo­stȃvljati, poispremjȇšćati, poporjȇdjati; poizbrȃjati, poiskȃkati, popo­stȃjati …

A ljudi na puti skupa popostaj u/ Ter čižmaru Mihi zglasa pravo daju. MMM-J 191 – Bili su gotovi, kad su popostavljali kladnjice. razg.

Trenutni (momentani) glagoli izriču radnju, ka je izvršena u jako kratkom vrimenu, u hipcu (momentu). Svi su svršeni, npr.: bàdnuti, ćòknuti, krìknuti, nàgnuti, odmàknuti, pàsti, pùknuti, skòčiti …

Neprekidni (durativni) glagoli su oni, kim radnja more neprekidno durati. Zato su svi nesvršeni, npr. bìžati, čìtati, gnjȃviti, hòditi, kȗriti, lètiti, mísliti, pášćiti se, rìvati, zȋbati, žȋviti …

Učestali (iterativni) glagoli su oni, kim se radnja ponavlja, tj. prekida pak opet nastavlja. Oni moru biti svršeni i nesvršeni: poprohȃdjati, izgo­vȃrati, poizgovȃrati, odlìtati, poodlìtati, odnȃšati, poodnȃšati, navȃ­žati, ponavȃžati, zagledȋvati, zapìrati, pozapìrati …

Iterativni glagoli, čija radnja se vrši na već objektov ili ki imaju već sub­jektov, nazivaju se raspodjelni (distributivni) glagoli, npr. popo­stȃvljati, poispremjȇšćati, poporjȇdjati; poizbrȃjati, poiskȃkati, popo­stȃjati …

A ljudi na puti skupa popostaj u/ Ter čižmaru Mihi zglasa pravo daju. MMM-J 191 – Bili su gotovi, kad su popostavljali kladnjice. razg.

Trenutni (momentani) glagoli izriču radnju, ka je izvršena u jako kratkom vrimenu, u hipcu (momentu). Svi su svršeni, npr.: bàdnuti, ćòknuti, krìknuti, nàgnuti, odmàknuti, pàsti, pùknuti, skòčiti …

Učinski (faktitivni, uzročni) glagoli izriču radnju, ka uzrokuje ono, ča se izražava spodobnimi glagoli stanja. Glagol bȋliti, bílim znači ’činiti ča bijelim’, a glagol bijȇliti se, bjèlī se ’biti bijel’. Glagol sìdati znači ’spravljati se u sideći položaj’, a sjésti ’spraviti se u sideći položaj’, dokle glagol sìditi znači ’biti u tom položaju’. Primjeri:

Pantivni glagoli izriču radnju, ka se vrši postupno, a rezultat radnje se vidi u svakoj nje fazi: zidje stan – uzidao je tretinu/polovicu/cio stan.

Totivni glagoli izriču radnju, ka obuhvaća predmet u cjelini, tako da nisu vidljivi rezultati pojedinih fazov: kuhao je mliko – skuhao je mliko. Dokle radnja nij bila do kraja izvršena, nij bilo vidljivo, u koj fazi kuhanja se mliko nalazi. Drugi primjeri: vȋkati, vȋknuti, lijȇčiti, izlijȇčiti, mùčati, zamùčati, šìbati, išìbati …

Početni (inkoativni, ingresivni) glagoli izriču početak, počinjanje radnje: pójti – polàziti, polètiti – polìtati, počéti – počìnjati, začéti – začìnjati.

Završni (finitivni) glagoli izriču završetak, završavanje neke radnje: dográditi – dogradjȋvati, dopȋsati – dopisȋvati, dopùniti – dopunjȃvati …

Poredbeni (komparativni) glagoli

a) Deminutivni glagoli izriču radnju, ka je kraća, manjega intenziteta od obične: gáziti – gàzljat i, skȃkati – skàkljat i, grísti – grìckat i, táncati – tàncljat i …

b) Augmentativni glagoli izriču veću radnju, većega intenziteta od obične, pretiranu: prejísti se, prejȋdati se – jísti; presòliti, * presȃljati – sòliti; pretȇgnuti, pretézati – natézati …

c) Majorativni glagoli izriču radnju, ka je veća, bolja od neke druge: nadȋgrati, nadigrȃvati – ȋgrati; nadmȗdrit i, nadmudrȋvati – mudròvati; nadvȋkati, nadvikȋvati – vȋkati …

Intenzivni glagoli izriču radnju velikoga intenziteta, ka se razvija ili se je razvila do vrhunca volje nje vršitelja. To su zvećega povratni glagoli s prefiksi raz-, uz- i za-: razbȑbljati se – razbrbljȃvati se, raspȃliti se – raspa­ljȋvati se, razvesèliti se – razveseljȃvati se, uzbùrkati se – uzburkȃvati se, zamísliti se – zamȋšljati se …

Sativni glagoli izriču radnju, ka je dovoljna vršitelju: ispávati se, izvȋkati se, načìtati se, najísti se, najȋdati se, nadjélati se, napȋjati se, navòziti se …

S obzirom na osobnost radnje se glagoli dilu na dva temeljne razrede:

a) Glagoli subjektnoga razreda (peršonski) označavaju radnju, stanje i godanje kod peršon, npr. bìžati, ćȗtiti, govòriti, kòpati, poslùšati, vȋkati …

b) Glagoli objektnoga razreda (neperšonski) označavaju radnju, stanje i godanje kod ne-peršone, tj. kod živin, raslin, nežive stvarnosti, npr. blèjati, cvásti, godìnati, níknuti, ugàsiti se …

Po svoji različni obilježji ili po tom, da more imati već značenj, pripada isti glagol već koj grupi. Na primjer pèći je kreativan, ako je objekt cigla, transformativan s objektom kokoš; uz isti objekt je i totivan. Sam po sebi je uvijek neprekidan, ali u rečenici Svaki dan pečemo kolače je njim izrečena radnja, ka se ponavlja.

Glagol karakteriziraju kategorije vida, lica, načina, vrimena, stanja, povratnosti (refleksivnosti), prelaznosti (tranzitiv­nosti), rekcije i valentnosti, broja i roda. O kategorija, o ki se je govorilo kod drugih vrsti riči, kategoriji broja (jednina – množina) i roda (muški – ženski – sridnji) se ovde već neće govoriti.

Način