Glagoli nam velu, da se vrši neka radnja, da se nešto dogadja ili da se negdo ili nešto nalazi u nekom stanju. Po značenju tako razlikujemo glagole radnje, godanja i stanja.

Glagoli radnje obično označuju svisno djelovanje. Primjeri:

Sijeno, ko smo bili spravili, kanili smo prostriti na gole daske naših stelj, ali nam stražari to nisu dopustili. FB-NK 7 – I sada se tetac File stane pak počne intenzivno stresati te nevidljive metulje. JW-PP 239

Drugi takovi glagoli su: bàdati, bȋliti, cȋpati, čìtati, dȃvati, filtrȋrati, folìšiti, glédati, gnjȃviti, govòriti, hrȃniti, kȃrati, kòpati, kupòvati, làgati, lètiti, mázati, mísliti, mȑviti, nàbiti, natòčiti, nòsiti, nùditi, obúći, odsìći, pȃliti, plésti, pòbrati, pùziti, ràniti, rȇditi, rȋbati, sàditi, samlíti, snìmiti, sȓkati, šìti, tàknuti, trésti …

Glagoli godanja izriču dogadjanje, ko je prouzrokovano prirodnimi silami i ko ne odvisi od naše volje ni onda, kad se odnaša na ljude, npr.:

Veselila se je svojemu sinu … FB-NK 67 – I ova je obetežala, umrla. MM-S 133 – Potili su se siroćaki, no hvala Bogu su se jur približavali selu. FB-NK 81

Takovi su: bòjati se, debèliti, dȑhtati, jȃčati, mlȇdniti, ozdráviti, pomlàditi se, rásti, ròditi se, tȑpiti, utȗstiti, zbùditi se, zépsti i dr.

Prirodna godanja:

Onde je jako ugodno ručevati, ako sviti sunce. JČ-SS 20 – I kad se je razdanilo, došli su skupa starješine … NZ 202 – Nikad nij upametzeo, kako ova lica od ljeta do ljeta venu, zapadju, starnu. IH-VM 66

Isto izražavaju i ovi glagoli: brȗljiti, cvásti, cùriti, gnjíti, gȑmiti, rasikȏvati se, kìpiti, klíti, níknuti, škùriti se, šùmiti, táliti se, trȗniti se, víti se, zahȃdjati itd.

Glagoli radnje i godanja se nazivaju razvojni (evolutivni) glagoli, ar i kod jednih i kod drugih postoji razvijanje radnje (u širjem smislu riči). Po vrsti radnje moru oni biti kreativni (tvorački), transformativni (pre­oblikovni) i kurzivni (glagoli kretanja).

Glagoli se po značenju moru takaj podiliti i prema tomu, je li izriču proces ili postojanje. Procesualni su npr. bìžati, zabìžati, síći, posíći (se). Egzistencijalni su gospodòvati, pojàviti se, jȃvljati se, pojavljȋvati se v. § 1724.

Kreativni glagoli izriču, da radnjom nešto nastaje: zȋdati – uzȋdati (stan), kùhati – skùhati (objed), pȋsati – napȋsati (pismo). Transformativni glagoli izriču, da se radnjom nešto minja: čístiti – očístiti (očalje), òrati – zòrati (lapat), račùnati/računáti – izračùnati/izračunáti (cijenu), cȋpati – nacȋpati (drva). Kurzivni glagoli izriču, da negdo (nešto) minja mjesto, a odvisno od smjera moru oni biti:

– apkurzivni, izriču odaljivanje: odlètiti, odvúći, odvlȃčiti, odnésti …

– atkurzivni, izriču približavanje: dolètiti, dovúći, dovlȃčiti, donésti …

– ekskurzivni, izriču kretanje iz nečega, izlaženje: izlètiti, izvúći, izvlȃčiti, iznésti …

– inkurzivni, izriču kretanje u nešto, ulaženje: ulètiti, uvúći, uvlȃčiti, unésti …

– transkurzivni, izriču prelaženje: prelètiti, prevúći, prevlȃčiti, prenésti …

Glagoli stanja (stativni glagoli) izriču proces, u kom se ništa ne djela niti goda, nego je ta proces stanje, u kom se negdo ili nešto nalazi. Ne postoji nikakov razvoj procesa, i more se samo reći, koliko vrimena je negdo (nešto) prebavio u danom stanju, npr.:

Samo stari Zosko stao je muče pod strihom i čekao, ča će to Matko stvoriti. FB-NK 113 – Sanjalo mu se je, da kot leži na stelji u prvoj hiži, kade uvijek spi u zimi, začuje najednoč grbastanje po obloki. IH-PS 25

Timi glagoli se izriču:

– farbe : bijȇliti se, čȓniti se, plȃviti se, žȗtiti se …

– postojanje i prebivanje : bìti, prebȋvati, ljetòvati, prenoćèvati, postójati, stanòvati, žȋviti;

– mirovanje : miròvati, mùčati, žmȋriti;

– položaj tijela : čùčati/čènčati, klèčati, lèžati, sìditi, státi …

– fiziološko godanje : odȋhati, bòliti …

– stanje svisti: drȋmati, spáti, virostòvati

– volja, potriboća : hòtiti, kȃniti, mȏrati, žèljiti/željìti …

Glagoli godanja i glagoli stanja, čiji procesi se odvijaju prez volje vršitelja, nazivaju se medijalni glagoli. Takovi su npr. ljȗbiti, žèljiti, vénuti, nadȓžati se, tèpliti se, prošȋriti se.

S obzirom na značenje se razlikuju glagoli potpunoga i glagoli nepot­punoga značenja. Glagoli nepotpunoga značenja moraju uvijek imati dopunu. Oni se dalje dilu na pomoćne ili sponske glagole ( bìti, htìti ) v. § 566 i na polsponske glagole. Polsponski su npr. trìbati, izvȓšiti, izvršȃvati.