Kad glagolska radnja prelazi na objekt (da ga stvara, da se na njem vrši ili ga obuhvaća), govorimo o prelaznosti (prijelaznosti, predmetnosti, objektnosti). Glagoli, ki otpiraju mjesto objektu, nazivaju se objektni (predmetni) glagoli, npr. Ona očekuje pismo, a oni, ki nimaju te osobine, apsolutni glagoli: Brat spi. Prelaznost se očituje kot rekcija glagola, ka je dio glagolske valentnosti.

Razlikuju se direktna (neodvisna) i indirektna (odvisna) prelaznost. Direktna prelaznost je svojstvo glagola s bližim objektom (objektom u akuzativu). Ovi glagoli se nazivaju prelazni (prijelazni, tranzitivni). Drugi glagoli su neprelazni (neprijelazni, intranzitivni).

Posebnu vrst s obzirom na objekt činu glagoli s povratnom zamjenicom se ; nazivaju se povratni ili refleksivni glagoli.

Prelazni glagoli (s objektom u akuzativu) nazivaju se i pravi prelazni glagoli, za razliku od drugih, objektnih glagolov, ki su samo do neke mjere prelazni, a imaju objekt u kom drugom padežu.

Objekt uz prelazni glagol ne mora biti svenek izrečen.

Neki glagoli moru biti i prelazni i neprelazni u različni značenji. Prelazni glagol čìtati je neprelazan u primjeri: Ona je čitala jur s petimi ljeti, kade čìtala znači „znala je čitati“. Rečenica Jači u operi znači, da je onde zaposlen(a) kot jačkar(ica).

Kad se od neprelaznih glagolov prefiksom načinu novi, složeni glagoli, su obično prelazni: spáti – prèspati (noć), skòčiti – preskòčiti (potok).