U morfemu redoslijed fonemov nij hotimičan, nego unajpr odredjen. Rič dȗša sastavna je od korijenskoga morfema duš- sa svojim temeljnim zna­čenjem i afiksalnoga morfema -a, koga nalazimo i u mnogo drugih riči i ki nam daje informaciju, komu rodu i deklinacijskomu razredu pripada rič (imenice na -a su ženske, ako se ne odnašaju na muške osobe) i ke funkcije ima u rečenici (npr. kot subjekt). U danom slučaju ima svaki morfem otvorni vokal. Ali se ne poklapaju uvijek morfemske i slogov­ne granice (morfemska granica duš/a ; slogovna granica du/ša ). No po­stoju i neslogotvorni morfemi, ki se sastoju samo od jednoga suglasnika (npr. prijedlog s ) ili od samo jednoga svojstva. Tako npr. služi za tvorbu zbirnih imenic element -j-, ki palatalizira prethodni samoglasnik, ali ki sam ne posjeduje vrimensku dimenziju, npr. zrno > zrńe, list > lišće. U obadvi slučaji ima osnova isti broj fonemov: zrn- i zrń-, list- i lišć-.

Postoju još i druge vrsti morfemov. Primjer istrgnuti raščlanjujemo ovako: iz- (prefiksni morfem; modificira značenje korijenskoga morfema), -trg- (korijenski morfem, temeljno značenje), -nu- (sufiksni morfem; modificira takaj značenje korijenskoga morfema), -ti (afiksalni morfem; nositelj gramatičke funkcije).

Slog