U svakom jeziku postoju odredjena pravila, ka odredjuju podiljenje fonemskih grup u riči. Postoju pravila, ka opisuju početak i završetak sloga odn. riči (to su pravila fonetske naravi), a drugič postoju pravila o morfemskoj strukturi. Ona proučavaju strukturu morfemov. (Granice med slogi i morfemi naime nisu identične.)

Pravila, ka opisuju kombinaciju suglasnikov na početku i završetku riči, se nauči človik skupa s jezikom u ranom ditinstvu. Znanje tih pravil je važno za percepciju jezika, ar ona pomažu, da se pravilno odvaja jedna rič od druge. Za razliku od toga su pravila o morfemskoj strukturi apstraktna. Njih je govornik manje svistan ili je uopće ne registrira.

Kod suglasničkih pojedinih fonemov postoji s obzirom na njev položaj na početku riči, u sredini kot i na koncu riči samo nekoliko ograničenj: dvo­glasnik [ie], u pismu <ije>, se ne javlja ni na početku ni na završetku riči, nego samo za ili pred suglasnikom, npr. tijȇlo, vijȇnāc, slogotvorno /r/ ne stoji na početku riči v. § 59. U jednoj riči se more pojaviti samo jedno slogotvorno /r/. Ostali samoglasniki stoju u svi položaji, moguće je i po nekoliko istih samoglasnikov u jednoj riči.

U gradišćanskohrvatskom postoji u konsonantizmu jedno znatno ogra­ni­čenje na završetku riči. Na završetku riči zvučnost nikad nij slobodna. Na apsolutnom koncu svake izreke su svi šumniki bezvučni, npr. Bog [bȏk], djed [diȇt], voz [vȏs]. Kad odgovarajuća rič nij poslidnja u nekoj izreki, redi se zvučnost strogo po zvučnosti sljedeće riči; bezvučni šumniki postanu pred vokalom, sonantom i zvučnim šumnikom zvučni, npr. naš otac [nȃž òtāc], otac je [òtādz je], šest ljet [šȇz liȇt]. Kod bezvučnih šum­nikov se asimilacija takaj vrši regresivno prik granic riči, npr. krov pokriti [krȏf pokríti], rib čuda [rȋp čùda] itd.

Na početku i u sredini riči more med suglasniki stati svaki pojedini su­glas­nik.

Fonemske kombinacije

Ovde moramo razlikovati:

a) ki fonemi sudjeluju u fonemskoj kombinaciji,

b) ki položaj u riči zauzima fonemska grupa,

c) kakov je redoslijed fonemov.

U gradišćanskohrvatskom moru unutar neke riči stati maksimalno dva samoglasniki jedan uz drugoga; oni onda slišu različnim slogom ( oaza, poufati se ). Iznimku predstavlja -o u preteritu ( poùfao, pòslāo ). Ono nij slogotvorno v. § 59. Za razliku od hrvatskih dijalektov u Gradišću gra­dišćanskohrvatski književni jezik izvan <ije je>, obadvoje fonetski [ie], nima dvoglasnikov. Na početku riči je <je> uvijek /je/, npr. jèdān. Dru­gačije je razlikovanje med ije i je samo pravopisno, npr. vijenac [viȇnāc] : ljeto [liéto].

Kombinacija suglasnikov se vrši po odredjeni pravili; najgušće dolazi u toku govora do stalnoga minjanja suglasnikov i samoglasnikov, ada KVKVKV…

Glede položaja suglasničkih grup u riči (početak, sredina, završetak) valjaju različna pravila. Najrazličnije kombinacije se javljaju u sredini riči, uvjetovane morfemskimi granicami unutar riči. Fonemska kombi­nacija /čtv/ kot u junačtvo < junak-stv-o se ne javlja ni na početku ni na završetku, nego samo u sredini riči. Karakteristične su suglasničke kombinacije na početku i na završetku riči.

Na morfemski granica dolazi do poredice fonoloških minjanj. Druga mi­njanja (takaj na morfemskoj granici, ali i unutar morfema) nisu fono­loški, nego morfološki uvjetovana.

O fonološki i morfološki alternacija v. §§ 125-137, 138-169.

Redoslijed fonemov u riči odredjuje jezična zajednica. Kad se on premini, nastaju ili nove riči ili postaju riči nerazumljive, tako npr. spàti ne smi nastati psati, od i do su dvi zizma različne riči.

Moguće kombinacije suglasnikov su u gradišćanskohrvatskom ove:

Na početku riči:

a) dvodijelne suglasničke grupe

frikativ + eksploziv : fk (vkániti), zb (zbìti), sp (spáti),
zd (zdávno), st (stȃr), zg (zgìnuti), šć (šćàkor), sk (skála), žg (žgáti), šk (škȃf), žb (žbìca), šp (špìka), št (štála)

frikativ + frikativ : sf (sfáliti), sh (shȃdjati se)

frikativ + afrikata : šc (šcáti), šč (ščístiti)

frikativ + sonant : fl (flóša), fr (frìgati), zm (zmȃj), sm (smȇt),
zv (zváti), sv (svȃt), zn (znáti), sn (snȋg), zl (zlȃto), sl (slȗga),
zr (zrȃk), sr (srȃm), zj (zjàlav), sj (sjȃj), žv (žvàle), šv (švàpa),
žl (žlȃk), šl (šlȃr), šlj (šľȗn), žm (žmáti), šm (šmínka), žn (žnȏra), šn (šnìcka), žnj (žńȃč), hl (hlȋb), hm (hmȇľ), hr (hrȇn), hv (hvȃla)

eksploziv + eksploziv : pt (ptìca), tk (tkáti), kć (kćȇr)

eksploziv + frikativ : ps (psóvati), pš (pšenìca), kš (kšȇft)

eksploziv + sonant : bl (blȃgo), pl (plȃč), plj (pľúska), pr (prȇm), dl (dláka), tl (tlà), dn (dnò), dr (drȃg), tr (trésti), dv (dvòjba),
tv (tvȏj), gl (glȃs), kl (klȃs), gm (gmìzati), gnj (gńȃzdo), gr (grábiti), kr (krȋv), gv (gvožďȇ), klj (kľȗč), km (kmȇt), kn (knȇz), knj (kńìga)

afrikata + sonant : cm (cmòkati), cr (críkva), cv (cvȋliti),
čl (člòvīk), čm (čmȃr), čr (čríšńa), čv (čvȓst)

sonant + sonant : ml (mlȋko), vl (vlíći), mn (mnógo),
mr (mrȃvāc), vr (vrȃčiti)

b) trodijelne suglasničke grupe

frikativ + frikativ + sonant : sfr (sfrìgati), shr (shrȃniti)

frikativ + eksploziv + sonant : zbl (zblȗd), spl (splȃv),
zbr (zbráti), spr (sprȃv), zdv (zdvójan), stv (stvȃr), zdr (zdrȃv), str (strìha), zgl (zglȏb), skl (sklòpiti), sklj (skľùčen),
zgnj (zgńȃviti), skr (skrȏz), špr (šprìca), ždr (ždrȃl),
štr (štrùca), škr (škrìńa), škv (škvòrāc)

frikativ + sonant + sonant : svl (svlíći), svr (svrȃb),
zml (zmlìti)

afrikata + sonant + sonant : cvr (cvríti)

c) četverodijelne suglasničke grupe

frikativ + afrikata + sonant + sonant : scvr (scvríti)

Napomena : U primjeri kot sljédovanje, djȇd, pjȇvati, tjèsnāc, vjéčan, zdjéla nimamo posla sa suglasničkimi grupami, ke dosle nismo spo­me­nuli, nego je ovde je samo grafički znak za dvoglas [ie], ada [sliédovańe], [diȇt] itd.

Mogućnosti kombinacije suglasnikov na početku riči su podvrgnute općenitim zakonom. Obični redoslijed je: od šumnika prik sonanta do samo­glasnika; punina zvuka od početka sloga prema jezgri sloga, vokalu, raste, a prema završetku sloga opet pada. Pri kombinaciji dvih suglas­ni­kov je prvi zvećega šumnik, drugi sonant. Pri kombinaciji dvih šumnikov je prvi najvećputi frikativ, drugi eksploziv. Kad se spoju dva sonanti, je moguća samo kombinacija [labijalni sonant] + [dentalni sonant], od la­bi­jal­nosti prema lingvalnosti, sljedeći općoj tendenciji otvaranja prema jezgri sloga.

Na koncu riči:

U hrvatski riči su moguće na koncu samo kombinacije -st (mȃst), -šć (plȃšť), -št (mȗšt, nȋšt), u posudjenica i druge ( akt, alt, dijalekt, G Alp). O neutra­li­zaciji sudjelovanja zvuka na kraju riči v. odzgor v. §§ 17, 64.

U sredini riči:

Ovde su moguće mnogobrojne kombinacije dvo-, tro- i maksimalno čet­vero­dijelnih grup suglasnikov, obično na morfemski granica. Nekoliko primjerov:

dvodijelni: -pn- dostupna, -pć- općina, -db- brojidba, -dj- odjaviti,
-dl- odlučiti, -dm- odmor, -dn- odnos, -dr- odrasti, -dv- odvisi,
-gn- dostignuti, -gl- dostigli, -gr- igra, -čk- bečki, -čj- dičji, -čn- misečno,
-ťn- božićni, -hť- drhćem, -žľ- betežljiv, -šń- dosadašnji, -zr- izraz,
-zv- izvedba, -sp- gospodin, -ľš- poboljšati, -šk- biškup, -šń- ljetošnji,
-fš- bivši, -vľ- brigovlje, -kv- crikva, -mb- čimbenik, -žm- čižma,
-žb- izložba, -žn- južni, -šť- čašćen, -šl- došla, -tľ- ćutljiv, -lt- kultura;

trodijelni: -fsk- filozofski, -psk- opskrba, -pst- opstanak,
-spl- besplatno, -zbr- bezbrojni, -zdv- iz­dvojiti, -spr- besproblemno,
-str- ministrica, -psk- biškupski, -tsk- hrvatski, -mbr- decembra,
-štv- društveni, -štr- meštra, -čtv- duhovničtvo, -lkl- folklor,
-nkc- funkcija, -ņgr- kongres, -ņkr- konkretno, -rsk- gospodarski;

čet­verodijelni: -tstv- bogatstvo, -rstv- brodarstvo, -nstv- jedinstven,
-jstv- svojstvo, -lstv- školstvo, -fstv- zakonodavstvo.

Razlikovanje suglasnikov po zvučnosti