Sufiksalna tvorba je dominantna metoda tvorbe imenic i pridjevov u hrvatskom jeziku, ar najveći broj takovih riči nastaje dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu, npr.:

nažig + āč > nažigač, orih + ov > orihov,
skup + njak > skupnjak.

U sufiksalnoj tvorbi riči ima ključnu važnost sufiks. Kot tvorbeni formant pri tvorbi novih riči ima sufiks pet fundamentalnih karakteristikov:

– svenek dohadja na koncu riči,

– ne more se hasnovati kot samostalna rič,

– ne more se hasnovati kot osnova riči i ne more sadržavati osnovno značenje riči,

– more biti nek modifikator osnovnoga značenja riči,

– kot modifikator osnovnoga značenja riči odredjuje, koj vrsti riči sliši tvorenica, npr.:

aldov + ati > aldovati (glagol),
aldov + ni > aldovni (pridjev),
aldovn + ost > aldovnost (imenica).

Ako neki sufiks sudjeluje kod tvorbe samo jednoga semantičkoga tipa, je takov sufiks jednovalentan. Jednovalentan sufiks je npr. sufiks -arnica, ar se tim sufiksom tvoru samo imenice s mjesnim značenjem, kot imenice čuvarnica i drivarnica. Ako je neki sufiks diozimatelj kod tvorbe već semantičkih tipov, je takov sufiks polivalentan. Polivalentan sufiks je npr. sufiks -ica. Sufiksom -ica tvoru se:

– imenice, ke označavaju žensku peršonu, npr.
jačkarica ( jačkar-ica ), školarica ( školar-ica ), žnjačica ( žnjač-ica ),

– imenice, ke označavaju deminutiv, npr.
godinica ( godin-ica ), hutica ( hut-ica ), landica ( land-ica ),

– imenice, ke označavaju dugovanje, npr.
bilica ( bil-ica ), gumbica ( gumb-ica ), zadnjica ( zadnj-ica ),

– imenice s apstraktnim značenjem, npr. krivica ( kriv-ica ),
pravica ( prav-ica ), smišica ( smiš-ica ) ‘povidanje nečega smišnoga’.

Nulta sufiksacija

Osebujno se mora pokazati na nulti sufiks ili sufiks nula. Ako za osnovom tvorbene riči nij tvorbenoga nastavka, ali semantički tvorenica funkcionira kot kad bi imala sufiks, zove se ta situacija kod tvorbe riči derivacija nultim sufiksom. U ghkj. se razlikuju dva različni nulti sufiksi. Prvi od dvih sufiksov se piše znakom -Ø, a drugi nulti sufiks se piše znakom -Ø ₂.

Sufiksom -Ø se deriviraju imenice i pridjevi muškoga roda. Med imenicami je najveć glagolskih izvedenic, npr.:

potez + Ø < potezati, rompot + Ø < rompotat,
zariz + Ø < zarizati.

Sufiksom -Ø ₂ se deriviraju imenice ženskoga roda. Med njimi je takaj najveć glagolskih izvedenic, npr.:

ćut + Ø ₂   < ćutiti, spovid + Ø ₂   < spovidati (se),
sprav + Ø ₂ < spraviti.

Sekundarna sufiksacija

Zvana nulte sufiksacije potribno je još pokazati na sekundarnu sufiksaciju. Neke riči po dostajanju sufiksa ne minjaju svoje značenje, pak ima nova tvorenica isto značenje kot osnovna rič, od ke je derivirana. Ta vrst tvorbe se zove sekundarna sufiksacija ili pleonastička sufiksacija, npr.:

češljugar > češljugarka, debižon > debižonka, greben > grebenjača.

Plodnost sufiksov

Pojedini sufiksi ne sudjeluju u istoj mjeri pri tvorbi novih riči. Plodnost sufiksov je zato različna. Tako je npr. od sufiksov za tvorbu imenic najplodniji sufiks -nje, kim se načinjaju glagolske imenice sridnjega roda. Med drugimi sufiksi za tvorbu imenic sridnjega roda su još plodni sufiksi:

-enje, -je, -stvo, -jenje, -išće.

Od sufiksov za tvorbu imenic ženskoga roda su plodni npr. sufiksi:

-ica, -a, -ost/-ōst, -ina, -ka, -ija, -Ø ₂, -ja, -ba, -nja.

Od sufiksov za tvorbu imenic muškoga roda su plodni npr. sufiksi:

-Ø, -(a)c, -(a)k, -ić, -jāk, -ār, -āč, -ist, -ik, -telj, -āk.