Slaganje je takova metoda tvorbe riči, kod ke se nova rič, ka se zove složenica, načinja od dvih ili od većega broja autosemantičkih riči. Zato se složenice obavezno sastavljaju od dvih osnovov, ke se zvećega vežu spojnikom, npr. soln + o + grad > Solnograd. Za složenice s već nego dvimi osnovami je teško najti primjer u ghkj., npr.:

a + be + ce + d + a > abeceda, prihod + o + porcijsk + o + prav+ (a)n.

Spojniki su -o-, -e-, -i-, -u-, -Ø-. Med njimi se najveć hasnuje spojnik -o- :

driv + o + djel + (a)c > drivodjelac, prv + o + rodjeni > prvorodjeni,
sin + o + kos + ja > sinokoša.

Nulti spojnik (spojnik nula) se gusto hasnuje. Piše se znakom -Ø-, npr.:

črljen + Ø + kapica > črljenkapica ‘divičica s črljenom kapicom’,
motor + Ø + kolce > motorkolce ‘kolce s motorom’.

Ostali spojniki se rijetkokrat upotribljavaju, npr.:

– spojnik -i- : kaž + i + prst > kažiprst → prst, kim se kaže,

– spojnik -e- : perj + e + čihanje → čihanje perja.

Spojnik -i- se hasnuje samo kod složenic, ke imaju prvu osnovu glagolsku.

Spojnik -u- se hasnuje kod složenic, ke u prvom dijelu imaju adverbnu ili brojevnu osnovu, ka kaže kvantitet, npr.:

pol + u + kugla > polukugla, pol + u + prazan > poluprazan.

Rijetkokrat se slažu dvi osnove prez spojnika, npr.: katkad.

U složenica prez spojnika more prva osnova biti pokraćena, npr.:

tam(buraši) + bećari > Tambećari.

Složenice prez spojnika su srodne sa sraslicami.

Čisto slaganje

Složenice, ke se načinjaju samo od osnovov i spojnikov ili samo od osnovov, to znači prez prefiksov i sufiksov, zovu se čisti kompoziti ili čiste složenice.

Slaganje, kim nastanu čiste složenice, zove se čisto slaganje, npr.:

prvorodjeni, kažiprst, polukugla, motorkolce.

Jur gotova izvedenica takaj more biti dio složenice. U okviru čiste složenice se tretira takova gotova izvedenica kot cjelovita osnova, npr.: složenica zvirokradljivac, s tvorbenom preoblikom → kradljivac zviri, je načinjena od dvih osnovov ( zvir i kradljivac ), ke su povezane spojnikom
-o-. Akoprem je rič kradljivac, kad se gleda izolirano, izvedenica, je ona u okviru složenice zvirokradljivac cjelovita osnova, ar je derivacija izvršena pred slaganjem, a ne istovrimeno. To se more pokazati dojdućim tvorbenim lancem:

kradljiv + (a)c > kradljivac ‘kradljiv človik’,
zvir + o + kradljivac > zvirokradljivac.

Isto tako, ako jur gotova složenica posluži kot osnova za derivaciju nove riči, nij novonačinjena rič složenica, nego izvedenica, ar je slaganje izvršeno pred derivacijom, a ne istovrimeno. Na priliku to kaže dojdući tvorbeni pravac:

bjel + o + kost > bjelokost ‘bijela kost’ → bjelokost + ni > bjelokosni

Složeno-derivacijska tvorba riči

Kod složeno-derivacijske tvorbe novih riči bi teoretski bilo moguće razlikovati tri metode, odvisno od toga, ki tvorbeni formanti sudjeluju kod tvorbenoga procesa, a u ghkj. su se realizirale dvi. Pokidob se tvoru složenice, sudjeluju pri složeno-derivacijskoj tvorbi obligatno dvi tvorbene osnove, a more biti i veći broj tvorbenih osnovov. Dodavanjem sufiksa za drugom tvorbenom osnovom riči nastaje nova rič složeno-sufiksalnom tvorbom. Novonastala rič je sufiksalna složenica. Ta tvorbena metoda je u ghkj. navadna. Druga metoda složeno-derivacijske tvorbe je prefiksalno-složena tvorba riči. Kod prefiksalno-složene tvorbe dostane se nova rič metanjem prefiksa pred prvu od dvih tvorbenih osnovov. Novonačinjena rič je prefiksalna složenica. Treta metoda bi bila prefiksalno-složeno-sufiksalna tvorba, kod ke bi nova rič nastala metanjem prefiksa pred prvu i dodavanjem sufiksa na drugu tvorbenu osnovu. Za tu teoretsku mogućnost tvorbe riči za sada nij poznatih primjerov u ghkj.

Složeno-sufiksalna tvorba riči

Složeno-sufiksalna tvorba je dominantna metoda kompozicijske tvorbe riči, kad nastane nova rič istovrimeno slaganjem i sufiksacijom. Takove sufiksalne složenice se navadno sastavljaju od dvih osnovov (ke moru biti povezane spojnikom) i od sufiksa.

Spojnikom -o- su načinjene npr. dojduće sufiksalne složenice:

črn + o + vlas + (a)n > črnovlasan, mlad + o + maš + nik > mladomašnik, ognj + o + bran + (a)c > ognjobranac.

Neke sufiksalne složenice imaju osnove, povezane spojnikom, a derivi­rane su sufiksom -Ø, npr.:

put + o + kaz + Ø > putokaz, pol + u + mjer + Ø > polumjer,
vod + o+ teč + Ø > vodoteč.

Kod takovih primjerov je druga osnova zvećega glagolska, a tako nastale sufiksalne složenice su imenice.

Prefiksalno-složena tvorba riči

Prefiksalno-složena tvorba sudjeluje kod tvorbe imenic i glagolov. Takove tvorenice se načinjaju od prefiksa i od dvih osnovov, npr.: upametzeti.

Kod tvorbe imenic se te dvi osnove vežu spojnikom, npr.:

U + neb + o + zeće, Va + neb + o + stupljenje.

Srašćanje

Neke riči u sintagmi se gustokrat skupa hasnuju. Ako se takove riči srastu u jednu rič, zove se takov način slaganja srašćanje, a tako nastala rič je sraslica. Tako su se na priliku riči Oče naš srasle u molitvi Očenaš, pa je ta srašćena rič sraslica.

Sraslice su dost guste kod tvorbe adverbov, npr.: tisuć + krat > tisućkrat.

U ghkj. se većkrat hasnuju takove složenice i kod tvorbe drugih vrsti riči, npr.: dug + čas > dugčas, zbogom + davati > zbogomdavati.

Polsloženice

Dvi riči se moru sastaviti tako, da svaka pridrži svoj akcent i zvećega svoje značenje. Kad se te dvi riči povežu crticom, deklinira se samo druga, ako su preminljive riči, a prva ne. Na ta način povezane riči tvoru polkompozit ili polsloženicu, kot je na priliku polsloženica: radio-emisija.

Med nepreminljivimi riči su frekventni polsloženi adverbi, npr.: simo-tamo, zgora-zdola.

U ghkj. se polsloženice ne hasnuju čuda. Najveći broj polsloženic u ghkj. ima u prvom dijelu pokraćenicu, npr.: tv-emisija, CD-ploča, EU-potpora.

Polsloženice su na granici med sintaksom i tvorbom riči, ar moru slišiti i jednomu i drugomu dijelu gramatike. Pokidob su na tvorbenom rubu i pokidob se u ghkj. ne upotribljavaju čuda, nećemo je u ovoj gramatiki tvorbeno analizirati.