Ograničenja u podiljenju suglasnikov s obzirom na različna akustična i artikulacijska svojstva
Razlikovanje suglasnikov po zvučnosti
U odnosu na zvučnost djeluje konsekventno pravilo, da a) u grupi suglasnikov unutar jedne riči poslidnji suglasnik odredjuje zvučnost grupe, i b) da se prik granic riči zvučnost redi po zvučnosti sljedeće riči. Sonanti i vokali ada prouzrokuju zvonkost (sonornost) prethodnih šumnikov [v. § 64]. Na apsolutnom završetku su sve grupe šumnikov bezvučne.
bezvučni šumniki | p | t | ť | c | č | f | s | š | k | x |
zvučni šumniki | b | d | ď | z | ž | g |
Kot vidimo, ne postoju kod svih šumnikov pari. Nij slučaj, da je već bezvučnih nego zvučnih šumnikov. To odgovara općemu zakonu jezične ekonomije: markirani (označeni) fonemi su rjedji nego nemarkirani. Napomena: /j/ i /v/ se gledaju (po njevoj funkciji) kot sonanti.
Unutar riči su grupe šumnikov zvučne ili bezvučne: r upč ić ( rubac ), ub ošt vo ( ubog ), trg adb a ( trgati ), žen idb a ( ženiti ), svid odžb a ( svidočiti ), gl atk i ( gladak ), m ušk i ( muž ), vr epc a ( vrebac ), r ašč istiti ( raz- ),
p ots vist (pisano podsvist ), p otš iti (pisano podšiti),
otš antati (pisano odšantati ), isc iditi ( iz- ) itd.
Kot moremo viditi iz primjerov, se asimilacija <d> pred <s, š> ne zrcali u pismu. Pravopisnih odstupanj imamo i kod posudjenic, npr. postdiplomski.
Razlikovanje suglasnikov po mjestu tvorbe
/s z/ se asimiliraju pred palatalnimi suglasniki u /š ž/: iščekivati ( iz-čekivati ), iščrpiti se (prema izajti, izbadati ), mišlju ( misao ), svitlošću ( svitlost ), gušćara ( gust ), pažnja ( paziti ), pažljiv, prošnja ( prositi ).
Odstupanje: To pravilo ne valja svenek pred sufiksom -ljiv (uz pažljiv nalazimo i pazljiv, dalje ugrizljiv, gruzljiv ).
Asimilacijsko pravilo ne valja, kad med /z/ prefiksa i /ľ/ osnove postoji morfemska granica, npr. iz-ljati, raz-ljutiti se.
Do disimilacije velarnih eksplozivov g k u [x] dolazi pred g k: lagak lahka, mekak mehka, žukak žuhka.
Nazali se asimiliraju po mjestu tvorbe, npr. hìmba, hìmben (prema hȋnjiti ), stàmbeni (prema stȃn ), jedanput [jèdāmpȗt], jedankrat [jèdāņkrȃt]. U hinjba (takaj prema hinjiti ) se ne vrši asimilacija, ar ne postoji palatalno /m’/.
Kod riči iz hstj. se jednači (asimilira) /x/ sa sljedećim palatalom, npr. trbùščić od trbuh, prisp. ali ghkj. 3. l. jd. prez. dȑhće.