Tvorenice, ke su odnosni pridjevi, kažu odnos te tvorenice prema riči u nje tvorbenoj osnovi, to znači odnašanje prema riči, od ke je načinjena. Ti odnosi moru označavati:

– vlasničtvo, to znači vlasničko pripadanje, npr.:

divojkin stan, majkina pratež,

– pripadanje dijela jednoj cjelini, npr.: crikveni turam,

– rodbinske i društvene relacije, npr.: bratova dica, sestrin tovaruš,

– porijeklo, poticanje, npr.: gradišćanska jačka, hrvatski tanac,

– hasnovanje, npr.: jačkarna knjiga, ognjogasni stan,

– različne drugačije relacije:

općinski tanač, cestni promet, crikveno ljeto.

Sve nabrojene relacije se moru izraziti preoblikami, npr.:

bratov → ki sliši bratu/ki se odnaša na brata, crikveni → ki sliši crikvi/ki se odnaša na crikvu, človičji → ki sliši človiku/ki se odnaša na človika, divojkin → ki sliši divojki/ki se odnaša na divojku, gradišćanski → ki sliši Gradišćancem/ki se odnaša na Gradišćance, jačkarni → ki sliši jačkarom/ki se odnaša na jačkare, ognjogasni → ki sliši ognjogascem (derivat od za c pokraćene osnove), mačkinji → ki se odnaša na mačku, majkin → ki sliši majki /ki se odnaša na majku, općinski → ki sliši općini/ki se odnaša na općinu, teleći → ki se odnaša na tele.

Te preoblike nam kažu, da različni sufiksi moru imati isto tvorbeno značenje, ali svi sufiksi ne dohadjaju na isti tip tvorbenih osnovov. Izbor sufiksa odvisi od značenja tvorbene osnove, pak od završnoga glasa (fonema) osnove. Sufiksi za derivaciju odnosnih pridjevov su: -aći, -eći,
-ji, -ički, -ov, -ev, -in, -ski, -anski, -ionski, -ovski, -evski, -inski, -ni, -eni,
-beni, -alni, -ioni, -arni, -ovni, -nji, -inji, -šnji, -ašnji.

Sufiksi -āći, -ēći, -ji, -ički

Ovi sufiksi nisu plodni.

Pridjevi sa sufiksom -āći se najvećim dijelom deriviraju od prezentskih osnovov glagolov, npr.:

jahaći < jahati ( jahaća pratež ‘pratež za jahanje’), napajaći < napajati ( napajaće vidro ‘vidro za napajanje’), spavaći < spavati ( spavaća hiža ‘hiža za spavanje’).

Samo ki-ta pridjev sa sufiksom -āći se derivira od glagolskih imenic, npr.:

trkaći → ki se odnaša na trku ( trkaći konj ‘konj za trku’).

Od imenice je deriviran pridjev domaći < dom.

Sufiks -ēći sudjeluje kod tvorbe odnosnih pridjevov, npr.: teleći < tele.

Sufiksom -ji se deriviraju pridjevi od imenic, ke kažu živo biće.

Kod tvorbe sufiksom -ji dolazi čudakrat do glasovnih promjenov:

c, k + ji > čji, npr.: dičji < dica, človičji < človik,
g + ji > žji, npr.: božji < Bog,
l + ji > lji, npr.: kozlji < kozle.

Imenice u tvorbenoj osnovi moru značiti živinu, npr.: ovčji < ovca, vučji < vuk. Takova tvorba nij karakteristična za ghkj., ar se kod derivacije od takovih osnovov u pravilu hasnuje sufiks -inji.

Sufiksom -ički se deriviraju pridjevi od tudjih osnovov na -ist, ke su istodobno pokraćene osnove imenic na -izam, npr.:

komunistički → ki se odnaša na komuniste i komunizam,
socijalistički → ki se odnaša na socijaliste i socijalizam.

Sufiksi -ov, -ev, -in

Pridjevi, ki su derivirani timi sufiksi, imaju isto značenje i dodaju se različnim osnovam. Obično se vežu na osnove, ke značu ča živoga. Pri­djevi, ki se deriviraju od imenic deklinacijskoga tipa brat, dičak, dostanu sufiks -ov, npr.: bratov, cesarov, dičakov, farnikov, gospodarov, Ivanov, sinov, gričov. Kod pridjevov toga tipa, čija osnova završava na palatal, se hasnuje sufiks -ev, npr.: Miloradićev < Miloradić, petešićev < petešić. Ako se završni fonem osnove u tvorbenom procesu palatalizira, se takaj hasnuje sufiks -ev, npr.: Matačev < Matac (s promjenom c > č ). Pridjevi, ki se deriviraju od imenic deklinacijskoga tipa sestra i Jandre, dostanu sufiks -in, npr.:

majkin 36 < majka, Marijin < Marija, sestrin < sestra, Jandrin < Jandre.

Sufiks -ov je važan kod tvorbe od osnovov, ke označavaju rasline, npr.:

bazgov → ki se odnaša na bazak, G bazga, ditelinov → ki se odnaša na ditelinu, hruškov → ki se odnaša na hrušku, lucernov → ki se odnaša na lucernu, orihov → ki se odnaša na orih.

Za palatalom se hasnuje sufiks -ev, npr.: črišnjev → ki se odnaša na črišnju.

Manji broj pridjevov od osnovov, ke označavaju rasline, se derivira sufiksom -in, npr.:

macicin → ki se odnaša na macicu, rožin → ki se odnaša na rožu.

Pridjevi, derivirani od osnovov imenic, ke označavaju neživo, moru takaj biti derivirani ovim tipom sufiksov, npr.: HAK-ov.

Sufiks -ski

Kod tvorbe pridjevov sufiksom -ski se gustokrat dogadjaju različne glasovne promjene:

– jednačenje b > p po zvučnosti, npr.: bajngropski < Bajngrob,

– g, š, ž + ski > -ški, npr.:
psihološki < psiholog, zoološki < zoolog, marcijuški < marcijuš, farizeuški < farizeuš, orijaški < orijaš, fileški < Filež,

– č + ski > -čki, npr.: djelački < djelač,

– c + ski > -čki, ako je pridjev deriviran od imenice na -ac, ili, ako je u pridjevu, ki je deriviran od imenice na -(a)c, sačuvano nepostojano a, npr.: mrtvački < mrtvac, črnački < črnac, G črnca,

– c + ski > -ški ili -ski, ako se u pridjevu, ki je deriviran od imenice, gubi nepostojano a, npr.:

nimški < Nimac, G Nimca, venecijanski < Venecijanac,

– h + ski > -ški ili -ski, npr.: klimpuški < Klimpuh, česki < Čeh,

– k + ski > -čki, ako je pridjev deriviran od imenice na -āk, npr.:

dičački < dičak, seljački < seljak,

– k + ski > -ski, ako je pridjev deriviran od imenice na -(a)k, npr.:

fašinjski < fašinjak, G fašinjka, turski < Turak, G Turka,

– ć + ski > -ćki, npr.: ditićki < ditić, plemićki < plemić,

– s, z + ski > -ski, npr.:

ruski < Rus, engleski < Englez, nebeski < nebesa,

– n + ski > -njski, u primjeri kot lanjski, stranjski, vanjski.

Od pokraćene osnove je deriviran pridjev inozemski < inozemstvo. Zadnji fonem tvorbene osnove se reducira kod tvorbe pridjeva morski < morje.

Nepostojano a se umeće med dva suglasnike, npr.:

divojački < divojka, zemaljski < zemlja, željezanski < Željezno.

b) Pridjevi na -ski moru označavati različne odnose. Glede tih odnosov je dilimo na:

– genitivne, npr.: vračiteljska parada → parada vračiteljev,

– dativne, npr.: tolovajsko djelo → djelo, ko odgovara tolovajem,

– akuzativne, npr.: cesarske porcije → porcije za cesara,

– lokativne, npr.: televizijska emisija → emisija na televiziji.

Pridjevi, ki su derivirani od imenic, ke označavaju stručnjake, moru se odnašati na stručnjake i na njevu struku, npr.:

ekonomski → odnos, ki se odnaša na ekonome i ekonomiju.

Pridjevi, ki su derivirani od imenic, ke označavaju toponim ili od imenic, ke označavaju etnika, se gustokrat odnašaju i na toponim i na etnika:

borištofski → ki se odnaša na Borištofce i na Borištof,
danski → ki se odnaša na Dance i na Dansku.

Pridjevi, derivirani od imenic za neživo, se odnašaju na jedninu i na množinu, npr.:

farski → ki se odnaša na faru i na fare, jezerski → ki se odnaša na jezero i na jezera, kotarski → ki se odnaša na kotar i na kotare, školski → ki se odnaša na školu i na škole, varoški → ki se odnaša na varoš i na varoše.

Sufiks -ski se hasnuje kod tvorbe pridjevov od oronimov (imen brigov) i od imen rijek, npr. alpski < Alpe, dunajski < Dunaj.

U osnova pridjevov se najvećkrat nahadjaju osnove imenic muškoga i ženskoga roda, npr.:

esterajski < Esteraj, ugarski < Ugar, miholjski < Miholja,
općinski < općina, živinski < živina, obiteljski < obitelj.

Rjedje su imenice sridnjega roda, npr. selski ili seoski < selo (s promjenom l > o ).

Imenice, ke su u osnovi pridjevov, su obično u jednini, rijetkokrat u množini, npr.:

nadbiškupski < nadbiškup, neprijateljski < neprijatelj,
šopronski < Šopron, žandarski < žandar, duhovski < Duhi.

Imenice, ke se hasnuju za tvorbene osnove, zvećega označavaju živo biće ili apstraktni pojam, npr.:

hižičarski < hižičar, kuharski < kuhar, odgojiteljski < odgojitelj, konjski < konj, kravski < krava, svinjski < svinja, ženski < žena, decembarski < decembar, svibanjski < svibanj, frtaljski < frtalj, izlamski < izlam.

Sufiks -ski čudakrat sudjeluje kod tvorbe pridjevov od etnikov i etnonimov na -an, npr. zagrepčanski < Zagrepčan, ciganski < Cigan.

Dio pridjevov ima u osnovi imenice, ke označavaju materijal (gradju):

betonski < beton.

Sufiksom -ski se rijetkokrat deriviraju pridjevi od prilogov, npr.:

lanjski < lani, priklanjski < priklani, vanjski < vani.

Kod takovih izvedenic se palatalizira zadnji fonem osnove.

Sufiksi -anski, -ānski, -ovski, -evski, -inski

Sufiksi -anski i -ānski se rijetkokrat hasnuju, i to zvećega, kad nij moguća deri­vacija sufiksom -ski, npr.: poštanski < pošta.

Manje se hasnuje u drugi prilika: marijānski < Marija.

Sufiksi -ovski, -evski, -inski se med sobom odnašaju kot sufiksi -ov, -ev, -in med sobom. Takovi pridjevi se rijetkokrat hasnuju, npr.:

šahovski, grofovski, kneževski, kraljevski, bratinski, očinski.

Sufiksi -ni, -eni, -beni

Sufiks -ni je plodan.

a) Tim sufiksom se deriviraju pridjevi od osnovov imenic, ke završavaju na jedan konsonant, npr.:

aldovni < aldov, autobusni < autobus, bojni < boj, božićni < Božić, dnevni < dan, G dneva, hižni < hiža, jačkarni < jačkar, križni < križ, ljubavni < ljubav, mašni < maša, nediljni < nedilja, pinezni < pinezi, plaćni < plaća, pokusni < pokus, pomoćni < pomoć, putni < put, razredni < razred, steljni < stelja, suzni < suza, štalni < štala,
vežni < veža, zubni < zub.

Značenje tih pridjevov je odnosno:

plaćni → ki se odnaša na plaću, bojni → ki se odnaša na boj.

Kod tvorbe pridjevov sufiksom -ni postoju primjeri s glasovnimi promjenami:

c + ni > -čni, npr.: granični < granica, matični < matica,
k + ni > -čni, npr.: obločni < oblok, potočni < potok,
g + ni > -žni, npr.: plužni < plug,
h + ni > -šni, npr.: krušni < kruh, slušni < sluh.

b) Sufiksom -ni se moru derivirati i pridjevi od tudjih osnovov na dva konsonante, npr.: procentni < procent, renesansni < renesansa.

Sufiks -ni se javlja i s hrvatskimi osnovami, ke završavaju na st ili šć, a po derivaciji se more drugi fonem te grupe reducirati, to znači:

st + ni > -sni, npr.: bjelokosni < bjelokost, ali cestni i cesni < cesta,
šć + ni > -šni, npr.: sveučilišni < sveučilišće, tržišni < tržišće.

Neki pridjevi se deriviraju od osnovov imenic na -(a)k po odbacivanju toga završetka, npr. početni < početak.

Pridjevi sa sufiksom -ni se zvećega deriviraju od imenic za neživo i apstraktnih imenic, rijetkokrat od imenic, ke označavaju peršonu, npr.:

jačkarni zbor ‘zbor jačkarov’.

Manji broj pridjevov sa sufiksom -ni se derivira od glagolov i prilogov, npr.:

fotokopirni < fotokopirati, skupni < skupa.

Sufiksom -eni se deriviraju pridjevi od osnovov imenic, ke završavaju na druge konsonantske grupe, npr.:

crikveni < crikva, obrambeni < obramba, tužbeni < tužba.

Sufiks -beni nij plodan, ar se pridjevi toga tipa zvećega deriviraju od imenic na -ba, pa se hasnuje sufiks -eni. Sufiksom -beni je deriviran pridjev stambeni < stan. Pri tom je izvršeno jednačenje po mjestu tvorbe: mb < nb.

Sufiksi -ālni, -ioni, -ārni, -ovni

Sufiksi -ālni, -ioni, -ārni, -ovni sudjeluju kod tvorbe odnosnih pridjevov uglavnom od tudjih imeničkih osnovov, sufiks -ālni npr. kod imenice: sinodalni < sinoda.

Sufiks -ioni od imenic, ke završavaju na -ija.

Kod tvorbe se reducira ta završetak, npr.: koncentracioni < koncentracija. Izvedenice se moru zaminiti izvedenicami s hrvatskim sufiksom -ski : koncentracijski < koncentracija.

Sufiks -ārni sudjeluje kod derivacije manjega broja pridjevov npr.: hipotekarni < hipoteka.

Sufiksom -ovni se deriviraju pridjevi od dijela osnovov, kod kih nij moguća derivacija sufiksom -ni, npr.: bankovni < banka, mirovni < mir, sadovni < sad.

Sufiksi -nji, -īnji, -šnji, -āšnji

Sufiksom -nji se deriviraju pridjevi od prilogov (adverbov) i imenic.

Od prilogov za vrime su derivirani na priliku pridjevi:

denašnji < denas, ljetošnji < ljetos (s promjenom s > š ).

Od prilogov za mjesto su derivirani na priliku pridjevi:

dolnji < doli, gornji < gori, najprnji < najpr, nutarnji < nutar.

Zadnji fonem priloga je reduciran kod tvorbe pridjevov kot npr.:

zdolnji < zdola, zgornji < zgora.

Od imenic je deriviran manji broj pridjevov, npr.: večernji < večer (od imenice, ka kaže vrime), sudnji < sud (u kombinaciji Sudnji dan ).

Sufiks -īnji je jako plodan. Ta sufiks se hasnuje kod tvorbe pridjevov od imenic, ke značu živinu, npr.:

golubinji < golub, jeleninji < jelen, kačinji < kača, kokošinji < kokoš, mačkinji < mačka, mišinji < miš, osinji < osa, srninji < srna.

Još se hasnuje kod derivacije od dijela imenic, ke značu peršonu, npr.:

babinji < baba, viškinji < viška.

Kod osnovov, ke završavaju na c, se dogadja promjena c > č, npr.:

dičinji < dica, ovčinji < ovca, osličinji < oslica.

Zvana pune osnove oslic- more pridjev biti deriviran i od pokraćene osnove osl-, tj. oslinji < oslica. Kod pridjeva gusinji < guska je pokraćen zadnji fonem tvorbene osnove. Pridjev račinji jr deriviran od imenice raca (s promjenom c > č ).

Sufiks -šnji sudjeluje kod tvorbe pridjevov od adverbov za mjesto i vrime, ki imaju za finalni fonem osnove -a ili -i, npr.:

negdašnji < negda, ondešnji < onde, ovdešnji < ovde,
prigzutrašnji < prigzutra, zutrašnji < zutra.

Sufiks -āšnji se hasnuje kod tvorbe pridjevov od adverbnih osnovov za vrime, npr.: čerašnji < čer, ki more biti deriviran sufiksom -šnji od oblika priloga čera i sufiksom -āšnji od oblika čer.