Naglasna cjelina ili fonetička rič postoji od naglašene i jedne ili već nena­glašenih riči; nenaglašene riči moru stati ili pred i/ili za naglašenom ričju. Riči, ke povlaču naglasak na se, se zovu proklitike (prednaglasnice, prislonjenice), riči, ke se naslanjaju na neku naglašenu rič, se zovu enklitike (zanaglasnice, naslonjenice). Enklitike moru stati pred ili za na­glašenom ričju. Kad stoju pred naglašenom ričju, moru se ponekad pre­tvoriti u proklitike v. § 106.

Pred naglašenom ričju stoju:

a) Prijedlogi (prepozicije): do, iz, od, kod, bez, zbog, prez,
krez/kroz, med, uz, sa, na, po, pod, pred, za.
Dvo- i većsložni prijedlogi imaju obično naglasak:
blízu, namjésto, òko, zvàna.
Kad jednosložni prijedlogi imaju (pokretni) samoglasnik /a/,
je on naglašen ( krozá to, predá to ).

b) Vezniki (konjunkcije): i, pa, pak, ter, kad ( kàda je naglašeno),
da, a, ali, ni, neg(o), ar (dvosložno vìndār je naglašeno).

c) Niječna čestica ne.

I pred i za naglašenom ričju moru stati:

Zamjenički (pronominalni) obliki:

a) nenaglašeni obliki lične zamjenice:
G: ga, je, ih
D: mi, ti, mu, joj, im
A: me, te, ga, je (A jd. sr. r. i A mn. m., ž. i sr. r.), ju

b) nenaglašeni obliki povratne (refleksivne) zamjenice:
D: si ; A: se

Glagolski obliki:

a) nenaglašeni obliki prezenta pomoćnoga glagola biti:
sam, si, je, smo, ste, su

b) nenaglašeni obliki prezenta pomoćnoga glagola hotiti:
ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu

c) (nenaglašeni) oblik kondicionala: bi

d) se kot sastavni dio povratnih glagolov, npr. rastati se, umivati se

Samo za naglašenom ričju stoji upitna čestica li, npr. hoće li.

Klitike, ke stoju pred naglašenom ričju, prislanjaju se obično na sljedeću naglašenu rič, npr. za Bȇč, u Gradíšću, prez súmlje. U neki slučaji, ose­bi­to u kombinaciji prijedloga sa zamjenicom, premješća se naglasak na prijedlog; tim on postaje proklitika, npr. predá nje, uzá nju, podá to, kòd nās, ù njēm ; rijetko se prenaša naglasak od neke naglašene imenice na prijedlog, npr. pòd stōl, ná pamet (adverbijalizirano). Prenašanje na ne: nè/né smiš, nè grē.

I pred i za naglašenom ričju:

a) za naglašenom ričju: àkcije su joj se činìle; gràdit će se

b) pred naglašenom ričju: se móre nájti?, – se je vȓnūo? (u upitnoj rečenici), – i mu je dȃo òrden. Pri isticanju pitanja je moguć naglasak na enklitiki: stè si jȇlu kȗpīli?

Riči iz drugih jezikov posudjuju se zvećega prik nimškoga i pridržavaju obično mjesto naglaska, ko imaju u nimškom jeziku, npr. propagánda, fotogrȃf.