Iz hstj. je po Drugom svitskom boju preuzet i veznik li, ki je ali u ghkj. u namjerni rečenica zastupan jako rijetko. Kad se namjerna rečenica povezuje s glavnom s pomoću veznika li, su u odvisnoj rečenici obavezne dvi preoblike. Zbog neutralizacije negiranoga značenja takova rečenica svejedno nij niječna, nego pozitivna. Ne pokazuje namjeru, da se negirana radnja odvisne rečenice ne vrši, nego, uprav obrnuto, namjeru, da se ona vrši. Njom se jedino izriče i nesigurnost, da se i dostigne to, ča se namjerava.

Paćkalo mu je, da za vidnih, misečinom obasjanih noći ide u Borje ili u Gušću, ne bi li ulovio srnu ili jelena ili k jutru barem zeca ili dva. FB-NK 79 – Počeo je na to dolnjim tijelom simo tamo kretati, nogami ritati, ne bi li se ispod kocanja spružati mogao. MK-CS 26

Dokle rečenice s veznikom li pripadaju višemu stilu, slišu one s veznikom neka već razgovornomu jeziku.

Još pred dvimi tajedni porinuo je tetac Šime crikvešnjaku u šaku sto austrijskih korun, neka dā moliti za lipo vrime … IH-PS 17