S glagoli govorenja
Glagoli govorenja (verba dicendi) su takovi, kimi se izražava, da negdo nešto govori. Njim slišu glagoli kot reći, govoriti, velim 64, povidati …
Odvisno složena rečenica
Povidao je i to, da se Ramon zove Orban. AB-Č 148
sastavljena je izričnim ugradjenjem od ishodnih:
1. Povidao je i to.
2. Ramon se zove Orban.
U prvoj rečenici ima glagol govorenja povidao je kot predikat uza se kot objekt pokaznu zamjenicu to, ka se odnaša na sadržaj govorenja, ali ga ne izriče. Sadržaj toga govorenja izriče se drugom rečenicom, ka je izričnim sklapanjem ugradjena kot odvisna u prvu uz nje pokaznu zamjenicu, ter tako dodatno razlaže nje sadržaj. Odvisna izrična rečenica se u većini slučajev ugradjuje veznikom da.
Zvećega se u daljnjoj preobliki izostavlja pokazna zamjenica iz glavne rečenice, a nje značenje se prenaša na izrični veznik da.
Zato velu, da i nimo kamenje govori. IB-C 124 – … svenek su mi govorili, da sam mu tako spodoban i da smo si slični. JČ-SS 49 – Ne smim reći, da je bio lažljiv človik. FB-NK 16 – Vidio sam i ja, veli Šimić, da su si Ivan i Luca jedan drugomu dobri, neg bojao sam se, da će kćer moja presiromaška biti. MK-CS 127
Izrično ugradjivanje razlikuje se od odnosnoga (relativnoga) po tom, da i sama odnosna rečenica, ka se ugradjuje u glavnu, mora imati pokaznu zamjenicu, ka se odnaša na isto, nač se odnaša zamjenica u glavnoj rečenici.
U ishodnu rečenicu
Dičak im je rekao to.
more se ugraditi druga ishodna rečenica:
To su kanili čuti.
Ako se pokazna zamjenica to u obadvi rečenica odnaša na isto, onda se druga uklapa uz pokaznu zamjenicu to glavne rečenice kot odnosna:
Dičak im je rekao to, ča su kanili čuti.
i u daljnjoj preobliki:
Dičak im je rekao, ča su kanili čuti.
Odnosnom rečenicom se bliže odredjuje sadržaj pokazne zamjenice to u glavnoj rečenici, a izričnom se bliže izriče i razlaže.
Neki glagoli govorenja donašaju do izražaja opseg govorenja. Takovi su: povidati, govoriti, natuknuti, spomenuti, izustiti, napomenuti, nabaciti, pričati …
Povida se, da je to negda pred sto i već ljeti bila samo jedna hiža … AB-SL 117 – Govorilo se je, da bi i biškupom bio postao, ako ne bi bio Hrvat. MK-CS 167 – Gospodarska komora Gradišće je izjavila, da oko pol ljeta dugo pelja pregovore s Austrijskom poštom. HN, 19.10.2001.
Drugimi glagoli izriče se cilj, svrha govorenja, kot: javiti, poručiti, oznaniti, razglasiti, najaviti, nazvistiti, upozoriti, uvjeravati, osvidočiti, opomenuti …
A ti joj poruči … / Da je nigdar junak ostaviti neću. FK-JNP 67 – … nam je dan pred tim nazvistila, da si neće dojti po mliko. JČ-SS 36 – Po selu i okolici razglasilo se je … da jedan strahovit duh pohadja po Zelišću.
FB-NK 39 – Dane dugo su jur javljali, da je kod njih sve tiho i mirno. BŠ-SK 152
Neki glagoli velu nešto malo i o sadržaju onoga, ča se govori. Takovi su: tvrditi, potvrditi, negirati, poreći, ustanoviti, svidočiti, prorokovati, ganjati, naglašavati, istaknuti, priznati, dičiti, hvaliti, uzdizati, razlagati, objasniti, predbaciti, prigovoriti, tajati, zatajati, prikazati, spovidati, navoditi, nastaviti, podbadati, ogovarati …
Onda Pave – potvori mene, da kanim nastati „biškup“. IH-VM 31 – A … da ju ne bi morebit gdo podbo, da još nije sitva pred vrati. FB-NK 85 – Istraživanje je ustanovilo, da je voda zaražena tifus-bacilami. AB-SL 99 – Moram valovati, da se Ivan nije dugo suprotstavljao nagovaranju brata. FB-NK 80
Glagoli govorenja pokazuju i na izražavanje volje. Takovi su: prositi, predložiti, potribati, zapovidati, prepovidati, poticati, zagroziti se, pogoditi se, dogovoriti se, ponuditi, svitovati, tanačiti, uskratiti, uputiti, odrediti, narediti, naložiti, pristati …
Bog je od Abrahama potribovao, da sina alduje Bogu. IB-P 10 – U noći smo se dogovorili, da ga moram otajno otprimiti iz klinike … AB-Č 202 – Ali ne morete mi zabraniti, da glasno mislim. BŠ-SK 154 – Apoštolu Tomi dopustio je, da vrže ruku na mjesto njegovih ran. AB-SV 179 – … pre-poručio bi vam, da se smjestite u drugom klasu. BŠ-SK 17
Glagoli govorenja moru sadržavati i ocjenu onoga, ča se govori. Takovi su: babunjati, blazniti, brbljati, klandrati, mlatiti, odbriznuti, priprdati, tuliti …
Drobošić … htio je srdito odbriznuti, da je njegov djed pošteno kupio pred tolikimi ljeti pogoreni malin. AB-Č 99 – Munjkalo se je, da će na vredi … boj biti, ter da ćedu i nas povlići, a tako se j’ i stalo. MK-CS 185
Neki glagoli govorenja ukazuju i na to, kakovim glasom se nešto izražava: brundati, jačiti, jecati, krešćati, kričati, mrmljati, šušljati, urlikati, vikati, vrešćati …
Rado jaču jačkari, da loza govori, da loza šušlja. IB-P 123 – Počeo je vikati, da sam ja svemu kriv. AB-Č 287 – Da zakriči i se razljuti, da su mu tim uzeli njegovo utočišće … BŠ-SK 60
Glagolom govorenja slišu i oni, ki ukazuju na posredovanje govora pismom. Takovi su: pisati, potpisati, zabilježiti, protokolirati …
Su zapisnik gori zeli i popisali, da školnik dužnost spunjuje, dobro uči, protiv njega nikakovoga prigovora ne postoji. MM-S 112 – Ali ča sigurno ne znate i ča nigde nije napišeno, je to, da su iz još daljega sjevero-zapada poiskale tri živine Maloga Jezuša. JW-PP 79
Med glagoli govorenja je dost takovih, ki nisu prelazni, tako da im pokazna zamjenica ne more biti direktni objekt u akuzativu, nego objekt u nekom drugom padežu ili dio prijedložnoga izraza. Takovi glagoli su: dičiti se (tim), dogovoriti se (o tom), hvaliti se (tim), izgovarati se (tim), izraziti se (o tom), opravdati se (tim), osvidočiti se (od toga), prigovoriti (tomu), priseći (na to), tužiti se (na to), uvjeriti se (u to), zagovoriti se (tim) i dr.
Izrične rečenice moru se ugradjivati i uz pokazne zamjenice, ke su objekti takovih glagolov.
Od ishodnih rečenic
1. Lažac se tuži na to.
2. Lašcu nijedan ne vjeruje.
nastaje izričnim ugradjivanjem druge u prvu odvisno složena rečenica
Lažac se tuži na to, da lašcu nijedan ne vjeruje.
i u daljnjoj preobliki:
Lažac se tuži na to, da mu nijedan ne vjeruje.
Neki drugi primjeri su:
Teta Reza su mi se jednoč jako tužili, da je čuda trapu viške. IB-P 120 – Ženska spletkarija neka se ne diči,/ Da je zaženila staroga vošćana. MMM-J 183 – … zaklinjao se je, da već neće pojti „raubšicarit“. FB-NK 81
Izrična rečenica s veznikom da ugradjuje se i uz sadržajno prazne pokazne zamjenice, ke su objekti ili subjekti glagolov, ki značu ćutilno zapažanje, mišljenje, razmišljavanje i razumivanje. Izrične rečenice daju sadržaj tim pokaznim zamjenicam. To su izrične rečenice u prenesenom smislu.