Imperfekt je prošlo nesvršeno vrime, a tvori se od nesvršenih glagolov. U starjoj jezičnoj periodi se je javljao i imperfekt svršenih glagolov, ali on je imao posebnu značenjsku nijansu. Kot i u suvrimenom jeziku tvorio se je ili od infinitivne ili od prezentske osnove nastavki -ah- ili -ěah- (-ahъ,
-aše, -aše, -ahomo, -ašete, -ahǫ; -ěahъ, -ěaše, -ěaše, -ěahomo, -ěašete,
-ěahǫ).

Imperfektni nastavki za 1. i 2. l. mn. su se jako rano izjednačili s onimi aorista, pak zato imperfektni nastavki danas glasu: - ah, -aše, -aše,
-asmo, -aste, -ahu, odnosno -jah ..., odnosno -ijah ... U čakavski spome­niki, a kade-tade i u živom govoru, se je aorist izjednačio s imperfektom, a i jedan i drugi su danas zastupani samo rudimentarno v. § 575.

U prvi stoljeći hrvatske pismenosti su se aorist i imperfekt upotribljavali gušće od perfekta. U 14. st. su to bile još vrlo žive gramatičke kategorije, ali su se u kasniji razdoblji sve već gubili u korist perfekta. U kajkavskom narječju su se čisto izgubili, u čakavskom su se očuvali samo rijetkokrat, a gubu se danas i u štokavski govori. U književnom jeziku imaju danas stilističku funkciju. U stilski neutralni teksti se redovito upotribljava perfekt.

Karakteristično za imperfekt ghkj. je, da je preuzeo završetak -še aorista u 3. l. mn., i zato stoju -hu i -še jedno uz drugo za isto lice, npr.: Starišina... ne znaše... a sluge znahu ... HE 14 – i ovo andjeli pristupiše i služaše njemu HE 22 U starji teksti moremo najti oblike i na -šu : ki čekašu otkupljenja HE 9 ] – ki bišu poslani zmed farizejušev bišu HE 3. Glagoli, od kih su potvrdjeni obliki imperfekta, su: davati, govoriti, povidati, stati, žalovati, biti.

U živom ghkj. danas već ne postoji aktivna tvorba aorista i imperfekta.