Participov je bilo pet. Svi su se sklanjali kot pridjevi – po imenskoj i složenoj pridjevskoj deklinaciji. Od njih se je pasivni particip prezenta na -mъ, -ma, -mo čisto izgubio, tako da ga nij ni u najstarji hrvatski spomeniki, a njegovi ostatki su pridjevi pitom i lakom. Od ostalih su se dva u kasnijem jezičnom razvitku pretvorili u glagolske priloge, a dva u glagolske pridjeve.

Aktivni particip prezenta (glagolski prilog sadašnji) doživio je znatne promjene. Njegovi neobični obliki s nastavki -y/-ę (> -i/-e) za N jd. m. i sr. r. i -ǫći/-ęći (> -ući/-eći) za N jd. ž. r., ki su se dodavali prezentskoj osnovi i ke je još u cijelosti sačuvao crikvenoslavski jezik, su se na hrvatskom jezičnom području jako rano počeli upotribljavati kot prilogi. Jur u prvi pisani spomeniki nalazimo oblike kot gledaje, govore, hvale, imaje, muče, znaje ..., odnosno gledajuće, govoreće, hvaleće, imajuće, mučeće, znajuće ..., odnosno gledajući, govoreći, hvaleći, imajući, mučeći, znajući ..., odnosno gledajuć, govoreć, hvaleć, imajuć, mučeć, znajuć... i sp. u priloškoj službi. Od oblikov na -i (< -y) je iz hrvatske pismenosti do sada poznata samo jedna potvrda, i to napisana s - y (reky – iz 1250. lj.), ča more biti i crsl. uticaj.

Priloški obliki na -e i na -uće/-eće upotribljavali su se još u 16. i 17. st., a od onda ih čisto istiskuju obliki na -ući/-eći. Ostatki starjega stanja očuvali su se u prilogi glede, muče, hote, nehote, no i od njih se u hstj. upotribljava samo glede. Današnji glagolski prilog sadašnji tvori se od 3. l. mn. prezenta i nastavka -ći.

U ghkj. su proširene s jedne strani forme: kleče, leže, muče itd., ali i obliki na -ući/-eći i kratko -uć/-eć, a hasnuju se kot gerundiv: grizeć(i) i grizuć(i), rečeć(i) i rekuć(i), tučeć(i ) i tukuć(i), ležuć(i) i ležeć(i) i dr.

U starji jezični spomeniki je particip s osnovom na -ć- čudakrat potvrdjen i u pridjevskoj funkciji. To se je rado tumačilo kasnijim tudjim knjiškim uticajem (latinskim, grčkim, crikvenoslavskim), ali to more biti i ostatak starjega jezičnog stanja. Obliki na -uć/-eć i na -ući/-eći počeli su se ćutiti kot neodredjeni i odredjeni pridjevski obliki, npr. hvaleć, hvaleća, hvaleće – hvaleći, hvaleća, hvaleće; pletuć, pletuća, pletuće – pletući, pletuća, pletuće itd. U štokavski govori, ki su osnova današnjemu hstj., se je upotribljavanje aktivnoga participa prezenta čisto izgubilo, i on je postao glagolski prilog. Ostatki njegove nekadašnje pridjevske funkcije su pridjevi goruć i vruć. Kot pridjev upotribljavaju se i budući, odgovarajući, tekući. Akoprem se danas u suvrimenom hstj. pridjevsko upotribljavanje participa prezenta izbigava, je pisci i danas dostkrat hasnuju. U ghkj. su se u pridjevskoj funkciji uz goruć upotribljavali i priduć, nemoguć, smrdeć i dr.

Aktivni particip preterita I. (glagolski prilog prošli) tvorio se je nekada od infinitivne osnove i nastavka -ъ za m. i sr. r. i -ъši za ž. r., ako je osnova završavala na suglasnik, a -vъ i -vъši, ako je završavala na samoglasnik, npr. nes-ti – nesъ, nesъši; vidě-ti – viděvъ, viděvъši; zva-ti – zvavъ, zvavъši itd. Kot i aktivni particip prezenta izgubio je pridjevsko i dobio priloško značenje, s tim, da su se paralelno zadržali i duži i kraći obliki, izgubivši razlikovanje u rodu. Danas se tvori nastavki -v, -vši od infinitivne osnove, ka završava na samoglasnik (npr. kupovav, kupovavši; pogledav, pogledavši; vidjev, gh. vidiv, vidjevši, gh. vidivši i sp.) ili -av,
-avš i od infinitivne osnove, ka završava na suglasnik (npr. digav, digavši; dovezav, dovezavši; rekav, rekavši i sp.). Ostatak stare forme s -ъ je u prilogu mimogred ( ← grędъ – gręsti < *grędti).

Ov particip već ne živi u ghkj., potvrdjen je u teksti evandjelj: videvši HE 5, pristupivši HE 61, zemši HE 107. Kot pridjev upotribljava se i u ghkj. bivši.

Aktivni particip preterita II. (glagolski pridjev radni) se tvori nastavki -lъ, -la, -lo > -o, -la, -lo, od prvih pisanih dokumentov je potvrdjen samo kot sastavni dio složenih glagolskih oblikov (perfekta, futura II., pluskvamperfekta, kondicionala). Od pridjevskih oblikov sačuvani su samo nominativni obliki u svi tri rodi u jd. i mn., npr. pjevao, pjevala, pjevalo – pjevali, pjevale, pjevala; djelao, djelala, djelalo – djelali, djelale, djelala itd., pak se samo uvjetno more nazvati pridjevom.

U ghkj. je u starjoj literaturi -l prešlo u -u, a stoprv po Drugom svitskom boju u -o. Pred njim ispada /t/ i /d/: npr. plel, bol (< pletl, bodl). U glagloli sa suglasnički korijeni se pred /l/ pojavljuje u m. r. jd. sekundarno /a/, ko se pak gubi u drugi forma: npr. rekal – rekla, donesal – donesla.

Pasivni particip preterita (glagolski pridjev trpni) je jedini pravi particip, ki je sačuvao pridjevsko značenje i pridjevsku deklinaciju. Služi u tvorbi svih pasivnih glagolskih oblikov, a nerijetko se upotribljava i kot pravi pridjev, npr. kuhana voda, pečeno meso i sp. Tvori se od infinitivne osnove i nastavka -en (< -enъ), -ena, -eno; -n (< -nъ), -na, -no; -t (< -tъ), -ta, -to. Pred nastavkom -en se suglasniki /k/, /g/, /h/ minjaju po prvoj palatalizaciji u /č/, /ž/, /š/, npr. *pek-ti – pečen, *rek-ti – rečen, *žeg-ti – žežen, *vrъh-ti – vršen itd. Kod glagolov IV. vrsti se -i- iz infinitivne osnove pred nastavkom konsonantizira i jotira suglasnik pred sobom, npr. baci-ti – bačen (< *bacienъ), spasi-ti – spašen (< *spasienъ), vozi-ti – vožen (< vozienъ), pusti-ti – pušten ( gh. pušćen) (< *pustienъ), lovi-ti – lovljen (< *lovienъ ) itd. Za timi glagoli su prošli i glagoli 1. razreda III. vrsti, kim je infinitivna osnova završavala na -ě-, npr. preživěti, gh. preživiti – preživljen, viděti, gh. viditi – vidjen. Ta oblik se tvori od prijelaznih/tranzitivnih i povratnih glagolov. Služi za tvorbu glagolskih imenic, npr. gledanje, govorenje, ljubljenje, pjevanje, učenje itd.

U ghkj. se nij proširio pasivni particip na -t kot u suvrimenom hstj., nego već na -n. More se tvoriti od neprelaznih glagolov: upadjen, raspadjen, ležan, iscuren, izgleda pod nimškim uticajem eingefallen i gelegen, ali istotako i -t : preminut, usahnut/uvenut, sagnjit.

Kod glagolov i- osnove imamo dvi različne forme. Napušćena je jotacija pred -jen: razglasiti – razglasen, zlahkotiti – zlahkoten, okripiti – okripen : Jezuš va nošnji križa po Simonu Cirenu zlahkoteni LB-HZ 157, drugič zaminjen je -en nastavak pridjevskim -an s nepostojanim -a-, npr. postavan (-vna ) namjesto postavljen : seda sam ja došal kakoti od mojega oca postavan sudac EK-CP 183. Particip na -n je zastupan u velikom broju med pridjevi: nezbrojen, skrušen, zvršen itd.

Poznato je, da je ghkj. u odredjenoj periodi svojega razvitka (18. st.) bio jako produktivan u stvaranju novih riči s glagolskimi/adverbijalnimi/ priloškimi prefiksi po uzoru ugarskoga i nimškoga jezika kot su to: leesni ug. – niederfallen nim. – doli opasti gh.; felemelni – aufheben – gori podvignut; ki◊zni – hinaustreiben – van zignati, összetenni – zusammen­legen – skupa složiti. Npr. muke van stati – kínokat kiállni – Qualen ausstehen ; grad nuter zeti – várat bevenni – eine Burg einnehmen.

Najveć su se pritom upotribljavali sljedeći prilogi kot prefiksi:

doli se dati, doli donesti, doli stupiti; gori stati, gori se rivati, od sna gori zbuditi; kraj odsići, kraj obrnuti, kraj zeti; najper pojti, najper gladiti, najper proteći, najper iskati, najper viditi; najzad dojti, najzad dati, najzad zeti; nuter iti, nuter curiti, nuter zeti; okolu teći;

nesigurno upotribljavanje:

prik goruće sviće držati, prik nji rasti, jedan prik drugoga se držati, prik dati, prik pojti; skroz pregaziti, skroz zjiskati, skroz projti; skupa umriti, skupa prebivati, skupa zvezati; van iti, van stati, van zvati. LH-SS §§ 133-134