Prilogi dostaju svoje značenje od riči, od kih su izvedeni, a to su ostale punoznačne riči (imenice, pridjevi, broji, zamjenice, glagoli) i njeve sintagme. Gramatičko značenje kot vrsti riči im daju posebni sufiksi, npr. čȗče, lȇže, mȗče, pódmučkoma, pótpunoma, zìzma, ili je dostaju tim, da pojedini obliki neke riči izgubu vezu s ostalimi padeži, pak se upotribljavaju kot samostalne riči, npr. bȋgōm, dóma, dòmōm, ljéti, pútem, rȇdom, zȋmi … ili imaju oblik, u kom se ćuti veza sa značenjem ostalih riči, izvedenih od iste vrsti osnove, npr. nòćās, nèhotēć, rádo, snóćka, snȏć.

Prilogi nastaju i združenjem grupe prijedložnoga izraza u jednu rič, npr. dopódne, kljétu, íznova, otpódne, sàsvīm, utolìko, pótpuno, zȃč/zàšto, zàto.

a) Od imenic ishadjaju prilogi kot su to: dànās, dóli, dóma, góri, jesèni, kljétu, knȏći/knóći, láni, ljéti, ljétos, nòćās, prìgzūtra, prìkčēr(a), prìklāni, pútem, ròdom, snȏć, snóćka, tòkom, večèrās, većȋnom, zȋmi, zòrōm, zútra i dr.

b) Od pridjevov nastaju većinom prilogi načina, a rjedje prilogi mjesta i vrimena. Oni imaju oblik pridjeva sr. r., dokle oni, ki se izvodu od osnove pridjevov sufiksom -ski, moru pod uticajem hstj. imati nastavak -i, ili su u većini slučajev složeni od prijedloga po i okamenjenoga akuzativa ž. r. pridjeva. Primjeri za sve tri vrsti:

Seoska pravica je sada … hìtro otpustila pastira. AB-SL 29 – Anton i Reza su se nek i zavolj ljudi tako mìlo i lȋpo pominali … IB-P 109 – Ta naš novi program bi … automátski sastavljao pošiljke … JČ-SS 19 – Tragično je bilo, da muž još uvijek nije govorio nímški, nego se je pokusio po hrvátsku razgovarati sa svojom ženom i dicom. AB-SL 148

Od zamjeničkih osnovov nastaju zamjenički prilogi mjesta, vrime­na, uzroka i količine.

Njev leksički sadržaj odvisi od konteksta. Značenje im je vezano uz značenje zamjenice, od ke su načinjeni. Prilogi se stvaraju samo od nekih zamjenic, i to od pokaznih: òvde, ovùdāj, ováko, ovolìko, ònde, ònda, onùde, tàko/táko, tolìko; ònde, tàmo/támo, onùdāj, ònda, onáko, onolìko ; od upitno-odnosnih: kàde, kàmo/kámo, kàda, kàko, kolìko ; i od neodredjenih: nègde, kȏkámo, svakùdīr, svakùdāj, nìkad, nìkako, nèkoliko i dr.

Od glavnih brojev nastaju prilogi načina, mjesta i vrimena, i to: jèdnōč, dvàkrat, dvȃput, trȋput itd.

Mjesto dvàkrat, trìkrat, stȏkrāt, dvȃput, trȋput itd. se upotribljava grupa riči, u koj se pȗt ponaša kot posebna imenica, pak uz broje stoji u odgovarajući padeži, npr. dvȃ púte, četìre púte, pȇt púti, stȏ púti.

Od rednih brojev nastaju: pȑvič, drùgič, trétič itd. Ali i pȑvo, drùgo, tréto/tréće ; zatim prilogi drùgamo(r), drùgde, drùkčije, drugȃčije, drùgda, drùgdīr.

Od glagolskih osnovov nastaju prilogi načina, npr. klȇče, hótēć, mȗče, nèhotēć, pìše, sȋdje, vȏze, žmȇče, žmȋre …